Svakodnevno slušamo priče o mladim ljudima koji zbog nedostatka posla i egzistencijalnih problema napuštaju Bosnu i Hercegovinu i odlaze u razvijene države zapadne Europe.
Međutim, da ima i suprotnih primjera uvjerili smo se u slučaju Dine Šutkovića. Dino se nakon završenog školovanja odlučio vratiti u Oborce kod Donjeg Vakufa, rodno mjesto svog oca i otvoriti kamenoklesačku radionicu. Dino je rođen u Italiji u gradu Pordenone 1998. godine.
Dugo godina sam bio aktivan sportaš, trenirao ragbi i bio član mlade reprezentacije Italije, ali morao sam prekinuti karijeru nakon teške povrede ramena.
Nakon što sam završio srednju tehničku školu, smjer informatika, a zatim i ekonomski fakultet, prije četiri mjeseca sam se vratio u Oborce i odlučio da sa svojim ocem otvorim kamenoklesačku radnju.
Otac je oduvijek želio da krenem njegovim stopama i da se počnem baviti ovim zanatom. On je 30 godina radio kao direktor jedne firme u Italiji koja se bavila ovim poslom i počeo mi je prenositi znanje kada sam imao 16 godina. Vremenom sam zavolio ovaj zanat i smatram da je posao s kamenom fin i zanimljiv posao. Rekao bih, istvoremeno je težak i nježan.
U Bosnu i Hercegovinu sam se odlučio vratiti iz razloga što je život bolji u svojoj zemlji. Razlika između naše države i evropskih zemalja je velika. Kada je riječ o omladini, shvatam zašto je mladima ljepše živjeti u Europi. Tamo ima mnogo više ljudi, mjesta za zabavu i izlazak što ovdje nije slučaj.
Međutim, za naše ljude u inostranstvu veoma je teško uspjeti kada počinješ od nule. Mislim da je krenuti od nule mnogo lakše i ljepše u našoj Bosni.
U italiji se mnogo više radi nego u našoj zemlji. Iako je predviđeno da dnevno radiš osam sati, to se uvijek oduži na deset sati i ostane ti malo slobodnog vremena.
Plate su malo bolje, život je malo bolji, ali svaki dan se kasno vraćaš kući tako da nemaš vremena da trošiš tu platu.
U Donji Vakuf sam prvi put došao prije šest godina kada smo gradili kuću. Ovdje sam proveo jedno ljeto s roditeljima i sestrom. Odmah sam zavolio ovaj kraj.
U Donjem Vakufu mi se najviše sviđa sloboda koju imam. Narod je opušten, živi se mirno, zrak je čist.
Kada je riječ o stvarima koje mu se ne sviđaju u BiH, Dino je rekao… Volio bih kada bi naši ljudi ovdje manje živjeli od danas do sutra, da malo više planiramo kada nešto radimo. Primijetio sam da ne razmišljamo previše o budućnosti i da živimo u trenutku. Smatram da su i ovdje plate dobre kada si dobar majstor i kada znaš raditi. Trebamo razmišljati šta možemo postići za pola godine ili za godinu dana, a ne samo šta ću imati danas. Da planiramo malo više, imali bi mnogo više.
Naš sugovornik nam je rekao nešto i o svom zanatu… U stanju smo napraviti i uraditi sve što je čovjek u stanju zamisliti i nacrtati. Počinjemo od najednostavnijih stvari kao što su nišani, spomenici ili klupice. U Italiji se najviše koristi mramor, a u Bosni se puno više koristi granit.
Dino je na kraju imao poruku za sve mlade ljude u Bosni i Hercegovini.
Mladim ljudima u našoj državi bih poručio da nauče neki zanat i da ne moraju obavezno ići u Europu da bi u životu postigli nešto. U Bosni se također može mnogo toga postići, pogotovo ako si majstor i ako nešto znaš dobro raditi.
