Na današnji dan zagrljeni zajedno u smrt su otišli Boško i Admira: Priča o ljubavi ispred zastava

0
122

Piše: Adna Smajlović Skopljak

Priča o sarajevskom Romeo i Juliji jedna je od najtužnijih priča iz proteklog rata u Sarajevu. Na današnji dan 18.maja 1993. godine poginuli su Boško Brkić i Admira Ismić dok su pokušavali pobjeći iz ratnog Sarajeva.

Slika mrtvih tijela mladog para, ostavljenih u zagrljaju osam dana na ljetnoj ulici Sarajeva, obišla je i potresla cijeli svijet. Upoznali su se u godini “sarajevske Olimpijade” kada je nešto posebno cvjetalo u ovom gradu. Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja nije predstavljalo prepreku ni njima niti njihovim roditeljima jer tako se u Sarajevu živjelo. A onda je došao rat. Boško je ostao u Sarajevu, ona je radi njega odlučila otići.

Ovi dvadesetpetogodišnjaci, 18. maja 1993. godine, u pokušaju da pobjegnu od zla i ludila koje je zadesilo njihovu zemlju, ubijeni su na Vrbanja mostu.

Njihova tijela danima su ležala na asfaltu jer im niko nije mogao prići. Srpski vojnici odbili su želju roditelja da se djeca sahrane u Sarajevu. U srpskoj vojnoj mrtvačnici bili su zavedeni kao brojevi 250 i 251, a sahranili su ih na vojnom groblju u Lukavici Odmah nakon rata, 1996, sahranjeni su ponovno, zajedno, u Sarajevu.
Priču o tome prvi je napisao slavni Reutersov novinar Kurt Schork, ratni reporter koji je i sam ubijen tačno sedam godina poslije u Sierra Leoneu gdje je također izvještavao o sukobima.

O Admiri i Bošku 1994. snimljen je međunarodni dokumentarni film. U filmu su ispričani detalji o ovoj velikoj ljubavi, od njihovog prvog poljupca do dana smrti. U filmu govore njihovi roditelji, sestre, prijatelji, komšije. Potresna priča iz ovog filma, počinje pričom o dječaku i djevojčici na početku 1984., kada su se u Sarajevu, na zabavi povodom novogodišnje noći, Boško i Admira prvi put poljubili.

Ova tragedija našla je svoje mjesto i u pjesmi Zabranjenog pušenja.

Ma kakva Julija, kakav Romeo, nitko se nije tako volio i nitko nikad neće sve dok Miljacka voda teče”, refren je pjesme “Boško i Admira” s albuma “Radovi na cesti”.

(Jajce Online/Adna Smajlović Skopljak)