ANALIZOM 200.000 Hablovih slika i na hiljade podataka koji su prikupljeni prilikom projekta SKYSURF, naučnici su otkrili da sve zvjezde i galaksije koje okružuju naš Sunčev sistem ne mogu da proizvedu toliku količinu izmjerene svjetlosti kojoj su dali nadimak “sablasni sjaj”.
U stvari, ono što njih najviše buni je – odakle dolazi? I kako sami tvrde različite mogućnosti postoje, međutim ni jedna od njih još uvijek nije definitivno potvrđena.
Neke od najvjerovatnijih hipoteza za sada je da u našoj okolini postoje komponente prašine – sitnih čestica i leda iz kometa koje putuju unutar mračnih dijelova naše galaksije i na taj reflektuju sunčevu svjetlost koji naučnici detektuju kao višak. A kao potvrda u prilog ovoj tezi je i činjenica da su mjerenja sonde Nju Horizont pokazala kako je višak u stvari fenomen lokalnog karaktera, i da ukoliko se ne nalazi u – onda je sigurno blizu našeg sistema.
Ipak, mnogo je svjetlih stvari koje “lebde” našim univerzumom – planete, zvijezde, pa čak i gas i prašina.Njegovo otkrivanje u međuzvjezdanom, međuplanetarnom i međugalaktičkom prostoru nije laka stvar.
U potrazi za objektima koji sijaju
Za potrebe svojih istraživanja astronomi su pregledali Hablovu arhivu kako bi otkrili tragove galaksija koje su možda njihove kolege propustile da svrstaju u kategoriju objekata koja emituju svjetlost. Međutim, nakon detaljnih proračuna zaključak je ostao isti – nije propušteno dovoljno galaksija da bi one mogle da emituju taj dodatni misteriozni sjaj za koji ne znamo odakle dolazi – jer je višak ekvivalentan sjaju koji emituje najmanje 10 izvora.
Iako ovo možda na prvi pogled ne djeluje mnogo, naučnicima je dovoljno da shvate kako ona ipak dopire iz nekog drugog, do sada “neuhvatljivog emitera”. Stoga, sada razvijaju nove načine kako bi otkrili odakle potiče, jer ovo može predstavljati važan deo slagalice o našem razumijevanju Sunčevog sistema.
izvor: nationalgeographic.rs
