Draga braćo, poštovane sestre
U ozračju i radosti današnjeg dana Kurban-bajrama, dok se mi u domovini spremamo i pripremamo na izvršenje, prinošenje žrtve kurbana, dotle se naše hadžije na arefatskom gorju i mekkanskom haremu svojim hodom i boravkom povezuju sa svetim mjestima i hijeropovijesnim stopama, stazama poslanika i Allahovih odabranika.
U isto vrijeme, naše prognane džematlije u dijaspori, rasute diljem svijeta, sa čežnjom i sjetom, misle, razmišljaju i tuguju za rodnim zavičajem.
Sve nas, u ovom velikom danu, povezuje izgovaranje riječi, učenje tekbir-i-tešrika, koji svojom vertikalnom svjetlošću obasjavaju i horizontalni, zemaljski prostor. Zato smo danas radosni jer smo prisutni kako u duhovnom tako i fizičkom zavičaju.
U tom kretanju kod sviju se rađaju, roje emocije, sjećanja, listaju slike i stranice proteklog života. Mnogima će se danas sa sjetom orositi oči. Živeći današnji dan, prelistavamo slike života, oživljavamo sjećanja koja nam daju svjetlost i nadu, oživljavajući tako umornu i tmurnu životnu svakodnevnicu, stvarnost.
A šta je život, do sjećanje i nadanje koji su nezamislivi bez ljubavi, bila ona duhovna ili profana. To zavisi od čovjeka u kojem je krugu, (halki) života pozicioniran, ta ga ljubav i zaogrće.
Mubarek dani i noći, su vremenski intervali odabrani i određeni od Boga radi ljudske punine, prosvijetljenosti i rehabilitacije ličnosti. To je period za duhovnu kontemplaciju, te obnovu zavjeta kao i potvrda vremenske plodnosti za ljudsku dobrotu i plemenitost. U vremenskom periodu, Kurban-bajrama, to se ogleda kroz prinošenje žrtve, odnosno, žrtvovanje kurbana, obavljanje hadždža, izgovaranje tekbir-i-tešrika, klanjanje namaza i veličanje Allaha.
Blagdani su vremenski periodi koji svjedoče Božiju milost, izdašnost i dobrotu kojem se čovjeku, kao najodabranijem Božijem stvorenju, daje na važnosti, značaju i čime se potvrđuje smisao njegovog stvaranja i egzistiranja.
Zato, biti čovjek, znači, biti zemaljsko dobro koje se kreće, ophodi. Odnosno, biti persona u funkciji promovisanja dobra i dobrote među ljudima.
U tom ozračju, životne stvarnosti, čovjek biva ogledalo Božije sveprisutnosti (vječnosti) i znak materijalne prolaznosti (profanosti).
Sve što se rodi, umrijet će, a sve što je sazdano, nestat će. Samo je On, Allah, vječan, dostojan zahvale, slavljenja, veličanja i naših ibadeta.
„Reci: klanjanje moje, ibadeti moji, život moj, smrt moja, doista pripadaju Gospodaru svjetova.“ (El-En'am, 162.)
Pokoravajući se Božijoj odredbi i Njegovoj dostojnosti, a u duhu navedenog ajeta, čovjek utire i gravira univerzumom puteve duhovnog uzdizanja i uspinjanja, sa ciljem, postizanja Božijeg zadovoljstva, spoznaje, spoznajnih vrijednosti, mudrosti i vrlina života.
Na današnji dan, danu Kurban-bajrama, svjedočimo da Bogu pripada sve i da se Njemu sve vraća. On je Izvor i Utočište, Nada i Utjeha. On nam je iz Svoje milosti slao objavu, odabrao poslanike i sa nepreglednih polja Svoje milosti daruje nam opskrbu potrebnu za život i egzistenciju. Radost života, smiraj porodice i porodičnog doma se ogleda u potomstvu, kojeg nam On, kao Gospodar života i smrti, daruje ili uskraćuje.
„Mi smo ti uistinu mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi, sigurno će on bez spomena ostati“ (El-Kevser, 1-3)
Veličanje, slavljenje Allaha je čovjekova potreba i ljudska čežnja. Time čovjek potvrđuje ovisnost o Bogu, a Bog je neovisan o bilo kome. Činom veličanja, slavljenja i prinošenja žrtve želimo umilostiti Milostivog, da nas osnaži, sačuva, da nam se smiluje, da nas poživi u krugu osoba koje živeći zrcale, zrače i prepoznaju se svjetlom istine, te prednjače u predanosti i ljubavi prema Bogu.
Izgovaranjem tekbir-i-tešrika, mi prolazimo prostranstvima vjere koja svetošću prihvataju stepene našeg imana i time ulazimo u krug odabranih Božijih robova. U svetim putovanjima čovjek nikad nije sam, niti ostavljen i zaboravljen, za razliku od dunjalučkih, životnih putovanja, na kojima ipak bude ostavljen i zaboravljen. Time se potvrđuje istina da se na ovaj svijet dolazi sam i sa njega se odlazi sam.
Kurbanom se kao žrtvom približavamo Bogu, povezujemo sa bratom Habilom i generacijom koju prepoznajemo u osobama Ibrahima a.s. i sina mu Ismaila a.s. Ibrahim a.s. (otac) predstavlja generaciju koja odlazi i žrtvuje najviše što voli, sina, kojeg je dobio u poznim godinama. Drugu generaciju predstavlja Ismail a.s., koja stasava i spremna je da žrtvuje najviše što ima, život. U tom spoju njihove pokornosti Bogu i lične pobožnosti natkriljuje ih melek koji je poslan da ih zaštiti, sačuva, olakša i da ih obraduje. U toj zaštiti i čuvanju kroz klanje kurbana čovjek, vjernik, osjeća sigurnost, jer čini dobro djelo, strpljiv je u podnošenju iskušenja, nedaća, kao ličnost postojano hodi kroz život, nije uznosit niti ohol. To ne dolikuje vjerujućoj osobi jer slika oholog Kabila nestaje u dobroti, plemenitosti i pobožnosti brata mu Habila.
Kurbanom ne prelazimo samo preko Sirat-ćuprije, kurbanom prilazimo i dolazimo do srca članova naših porodica, prijatelja kao i onih osoba kojima je naša pomoć i podrška potrebna.
Na konstataciju Aiše r.a. „ostala nam je samo plećka“, Poslanik je uzvratio „nije nam ostala samo plećka“, ukazujući tako da čovjeku kao trajno dobro ostaje ono što podijeli i drugima udijeli. Stoga, naši kurbani koje koljemo u ime Allaha dž.š, imaju za cilj da oplemene naše duše i zbliže nam porodicu, ojačaju džemat i zajednicu.
Raduje nas da smo i ove godine, kroz akciju kurbana za ishranu učenika medrese u Banja Luci, potpomognuti od naših čestitih i plemenitih vjernika.
Molimo Allaha dž.š. da nam kurbane ukabuli i u sevap upiše, te da naše dove i želje ispuni radošću i poživi nas u ličnom zdravlju, porodičnom veselju i društvenom miru i smiraju.Amin!
Draga braćo, poštovane sestre
Koristim priliku da vam sa ovog časnog mjesta uputim iskrene čestitke za nastupajući Kurban-bajram.
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
Ferhat-pašina džamija, Banja Luka
09. juli 2022. godine
Muftija banjalučki mr. Nusret-ef. Abdibegović
