Ajvaz – dedo je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih ličnosti muslimanskog naroda u Bosni. Ajvaz – dedo je rodom iz Andola iz mjesta Ajvaza, odakle mu potiče i samo ime. U Bosnu je došao sa vojskom sultana Mehmeda Fatiha II ( 1463. godine) i imao je zadatak da širi islam.
Stanovništvo ovog kraja je bilo uglavnom bogumilsko. Zaslugom Ajvaz – dede većina stanovništva u Skopaljskoj dolini je primila islam. Narodna predaja govori da je Ajvaz – dedo uzeo ime ” Dedo “ iz poniznosti. Na turskom riječi “dede“ što znači pobožna i dobra osoba.
Pred smrt, Ajvaz dedo je pričajući porekao da će mu cijelo tijelo ostati čitavo, sem uha, koje je griješno jer je slušalo muziku, koja je šejtanski posao (Postoji predaja o ovom događaju.).
-
panorama – Prusac
Prusac se snabdijevao vodom iz bunara ili sa rijeke koja teče ispod Prusca. Kada je nastala velika suša, u bunarima je nestalo vode. Donošenje vode, iz rijeke, strmim putem, u fučijama bilo je dosta naporno.
Ajvaz – dedo je razmišljao kako da dovede vodu u Prusac. Odlučio je moliti Boga za vodu. Kaže se da to što je on odlučio da moli za vodu, a ne za kišu, da je to dokaz snage molitve. Nedaleko od samog vrela ispriječila se stijena duga 74, široka 30 m.
Narodna predaja kaže:
“Ova stijena ometala je polaganje vodovoda i radi toga je Ajvaz – dedo išao 40 dana svako jutro do stijene i tu klanjao sabah namaz, te molio Allaha dž.š. da se stijena rastavi, kako bi mogao provesti vodovod. Četrdeseto jutro kada je klanjao sabah namaz, počeo je učiti dovu i učeći zaspao. U snu je vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu zaista rastavljenu .”
Ajvaz – dedo je 1467. godine sagradio vodovod od drvenih tomruka ( cijevi ) i proveo kroz ovu stijenu. Od tada muslimani iz bliže i dalje okoline dolaze na Ajvatovicu.
AJVATOVICA
Ajvatovica je 5,0 km udaljena od Prusca i nalazi se pod planinom Šuljagom, u lijepoj četinarskoj šumi. Po Ajvaz – dedi mjesto je dobilo ime Ajvatovica, stijena: Ajvaz – dedina stijena, a dovište Ajvatovica. Ona je specifična narodno – vjerska manifestacija. Nasilno je zabranjena 1947. godine, ali je ponovo obnovljena 1990. godine.
OPIS MANIFESTACIJE:
Ovu manifestaciju prate konjanici, narodna nošnja, nošenje oružja, učenje ilahija, organizovane povorke, što nije poznato u drugim krajevima islamskog svijeta. Ajvatovica se obilježavala i u ratnom periodu (1992 .- 1995. godine ).
Današnja Ajvatovica se obilježava kao ” Dani Ajvatovice ” u nekoliko općina Srednjobosanskog kantona, dok se centralna manifestacija odvija u Pruscu. Manifestacija traje dva dana i u ta dva dana, kroz Prusac prođe preko 50 000 posjetioca.
U Ajvaz – dedinu stijenu se ulazilo u potpunoj tišini, a zatim se proučila sura Feth iz Kur’ana, a poslije toga dova, a onda se pođe na Ajvaz Dedinu livadu. Poslije određenog programa klanjao se podne namaz. Poslije namaza uz veliku puščanu paljbu, počinjao je narodni teferič, poslije kojeg ( tačnije poslije ikindije-namaza ) bi se kroz Prusac vračali hodočasnici svojim kućama.
