U Bosni i Hercegovini se često može čuti da se neko “neovlašteno prisluškuje”. Nosioci pravosudnih funkcija za takve radnje optužuju pojedince povezane sa obavještajnim službama, a političari kolege iz protivničkog tabora.
Građanin Bosne i Hercegovine ne može biti tek tako prisluškivan. Zakoni su precizirali ko izdaje i odobrava naloge, i za koja krivična djela se propisuju posebne istražne radnje, mjere tajnog snimanja razgovora, vozila ili objekata, kao i provjere podataka sa računara. To su djela poput terorizma, zločina protiv čovječnosti, organizovanog kriminala.
“Prisluškivati se neko može, narodno rečeno, samo ako je Sud naložio takvu mjeru. Ponekad to čine Agencije iz bezbjednosnih razloga u hitnim i neodložnim slučajevima ali i tada treba obavijestiti Sud”, kazao je bivši sudija Suda BiH Vlado Adamović.
Svaki tužilački, ili zahtjev direktora OBA-e, mora biti precizno obrazložen. U prvom slučaju praćenje može trajati najduže 30 dana, u posebnim uslovima do šest mjeseci, a u drugom najduže 60 dana. Kada rok istekne, osoba se mora obavijestiti da je bila pod prismotrom. Sve ostalo je protivzakonito.
“To mogu raditi oni koji neposredno prisluškuju i imaju tehniku, obučene ljude, a pritom nemaju nalog suda. Da, moguće su zloupotrebe, već je bilo evidentiranih slučajeva, i mislim da tužioci moraju biti posebno rigorozni u tom pogledu”, istakao je Adamović.
Pojedini bezbjednosni stručnjaci za sve krive kontrolu nad obavještajnom službom u Bosni i Hercegovini, kao i izostanak sankcije za kršenje zakona. U Krivičnom zakonu BiH, kazna za neovlašteno prisluškivanje, u slučaju da to učini službeno lice iz državnih institucija je zatvorska – od šest mjeseci do pet godina. U entitetima – za fizička lica može biti novčana ili do jedne godine zatvora, a za službena – do tri godine zatvora.
