“Bez obzira o kom se sniženju radi, trgovac je obavezan da svaki pojedini proizvod koji je na sniženju ili rasprodaji, jasno i vidljivo označi cijenom prije i cijenom poslije sniženja”, objašnjava ona. Međutim, kako je već istakla, to često nije slučaj, tako da se dešava da cijene proizvoda na policama i na kasi nisu usaglašene.
Navela je i slučaj reklamacije proizvoda, kada kupac ima pravo na reklamaciju ukoliko uoči neki nedostatak na proizvodu.
Kako je rekla, trgovac je obavezan da proizvode koji imaju nedostatak, a koji su na sniženju (obuća, odjeća…) fizički odvoji od ostalih proizvoda, kao i da jasno, vidljivo i čitko obilježi na proizvodima ili prodajnom mjestu da se radi o takvim proizvodima, kao i da upozna kupca u čemu se sastoji greška na proizvodima.
“Kupac gubi pravo na reklamaciju u slučaju da reklamira nedostatak na proizvodu na koji je bio upozoren prilikom kupovine i zbog kojeg je proizvod i snižen. Znači, trgovcu nije zabranjena prodaja proizvoda s greškom, ali jeste ako to nije nigdje naveo”, naglasila je.
Osim navedenih situacija, ukazala je i na činjenicu da Zakon o zaštiti potrošača u BiH jasno propisuje da se omot (vrećica, poseban papir i dr.) koji ima logotip ili naziv proizvođača (trgovca) smatra reklamnim sredstvom, koje trgovac ne smije naplaćivati.
“Međutim, i pored jasne zakonske regulative, neki trgovci zaračunavaju i naplaćuju omot, vrećicu ili poseban papir koji imaju logotip trgovca ili proizvođača. Takva praksa trgovca je nezakonita te, u smislu Zakona o zaštiti potrošača u BiH, predstavlja prekršaj za koji su propisane novčane kazne u iznosu od 2.500 KM do 5.500 KM”, upozorava Čolović.
Pomoćnica ombudsmana ističe da su trgovci upoznati sa zakonskom regulativom ali da je krše, čini se, nekada i svjesno, a u prilog tome govore česta obraćanja potrošača Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH, kojima ukazuju na navedenu problematiku.
S tim u vezi, Institucija ombudsmana apeluje na bh. potrošače da reagiraju svaki put kada im trgovac zaračuna i naplati omot, vrećicu ili poseban papir koji ima logotip trgovca ili proizvođača.
“U nekim slučajevima reakcija potrošača prema trgovcu bit će dovoljna da se otkloni navedena nepravilnost. No, ukoliko trgovac i nakon toga ne reagira, potrošač treba slučaj prijaviti nadležnoj službi za inspekcijske poslove koja vrši kontrolu nad primjenom Zakona i ima mogućnost da trgovcu izrekne novčanu kaznu”, kaže Čolović.
Poredeći Zakon o zaštiti potrošača BiH, donesen 2006. godine, sa pravnom stečevinom Evropske zajednice, ocijenila je da je Zakon u velikoj mjeri usklađen te da predstavlja dobru osnovu za pružanje sveobuhvatne i sistemske zaštite potrošača. Kako je rekla, BiH ima obavezu da konstantno usklađuje propise za zaštitu potrošača sa zakonodavstvom i drugim propisima Evropske zajednice.
Također, naglasila je da je za potrošača, koji je slabija strana poslovnih transakcija, izuzetno važno da bude u potpunosti informiran o svim propisima i pravima koja mu pripadaju na osnovu važećeg zakonskog propisa.
Govoreći o kvalitetu proizvoda koje nudi BiH tržište, uključujući i proizvode uvezene iz zemalja EU, ukazala je na obavezu proizvođača da na tržište isporuče proizvode na način utvrđen važećim propisima o kvalitetu proizvoda.
Međutim, napomenula je da je “pravo proizvođača da na osnovu procjene tržišta na koje će plasirati svoju robu, pravilnika određene zemlje i kupovne moći potencijalnih potrošača, odredi kakav će kvalitet svojih proizvoda ponuditi tom tržištu”.
“Bitno je da proizvodi budu bezbjedni, odnosno da ne štete zdravlju i da ne ugrožavaju životnu sredinu”, istakla je.
Pomoćnica ombudsmena za zaštitu potrošača napominje da slučajevi iz prakse potvrđuju da se u trgovinama u BiH mogu naći proizvodi neodgovarajućeg kvaliteta te da se uglavnom radi o namirnicama sa neispravnim deklaracijama ili namirnicama kojima je istekao rok upotrebe, kao i o tehničkoj robi, odjeći, obući…
“U prilog tome govori činjenica da je u posljednje vrijeme mnogo robe povučeno sa bh. tržišta, upravo zbog sumnjivog kvaliteta”, naglašava.
Njen savjet je da potrošač obrati pažnju na deklaraciju da bi bio siguran da kupuje ono što želi te da bi sam mogao procijeniti kvalitet proizvoda, jer podaci iz deklaracije su “lična karta” proizvoda.
“Nabrajanje sastojaka je od izuzetne važnosti i na neki način ukazuje na kvalitet proizvoda”, ističe Čolović, dodajući da deklaracija sadrži informacije o proizvodu koje moraju biti vjerodostojne.
Naglasila je da je deklaracija je obavezna i da svaki proizvod mora sadržavati najmanje naziv, tip i sastojke proizvoda, naziv i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode – i naziv i sjedište uvoznika te zemlju porijekla.
Napomenula je da zemlje EU imaju zakone koji osiguravaju da su svi proizvodi koji kupujemo sigurni po zdravlje potrošača te da je najrasprostranjenija “sigurnosna norma CE”.
“CE oznaka pokazuje da proizvod zadovoljava bitne zahtjeve sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi te zaštite imovine i okoliša”, pojasnila je, dodajući da to znači da su svi proizvodi uvezeni iz EU koji imaju oznaku CE, sigurni za upotrebu.
Pritom, kako je rekla, nadležni inspekcijski organi provjeravaju da li je proizvod siguran te da li ono što je napisano na deklaraciji odgovara sadržaju.
Proizvođači moraju poštovati važeće propise o kvalitetu proizvoda, podvukla je pomoćnica ombudsmena na kraju razgovora, istakavši da trgovac ne smije prodavati proizvode koji zbog svojih svojstava ne odgovaraju uobičajenoj upotrebi i propisanom kvalitetu.
izvor:klix.ba
