Danas je punih 25 godina od smrti Srđana Aleksića, mladića koji je ubijen, jer je stao u odbranu drugog čovjeka.
Dvadeset i prvog januara 1993. godine 26-godišnji Aleksić usprotivio se grupi naoružanih pripadnika Vojske Republike Srpske koji su ispred jednog trebinjskog kafića kundacima tukli njegovog sugrađanina Alena Glavovića. Nasilnici su tada nasrnuli na Srđana, a od posljedica premlaćivanja pao je u komu i preminuo šest dana kasnije.
Napad na obojicu mladića desio se na ulici, pred očima drugih ljudi, ali ubice nije imao ko da spriječi.
Alen Glavović je preživio napad. Danas sa porodicom živi u Švedskoj. U Trebinje stiže svake godine, da obiđe grob svog prijatelja i posjeti njegovog oca. Danas dolazi u društvu svoje djece, koju, kako je nedavno rekao, uči da budu poput Srđana.
Ubice Srđana Aleksića nikada nisu primjereno kažnjene. Jedan od napadača poginuo je tokom rata, dok su ostali osuđeni na ukupno dvadeset i osam mjeseci zatvora.
“Čovjek, a ne heroj”
Priča o mladiću iz Trebinja koji je svojim herojskim činom spasio druga “pogrešne” vjere i imena, postala je poznata godinama kasnije, kada je rat već bio završen.
Srđanov otac Rade, ni tada kao ni danas, u svome srcu nije našao mjesta mržnji. Na osmrtnici njegovog starijeg sina (mlađeg je izgubio ranije, stradao je u nesreći) dao je da se napiše: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost” – rečenicu koja pogađa suštinu onoga što se desilo i kojoj se nema šta ni oduzeti ni dodati.
Za Srđana želi da ga pamte ne kao heroja, već kao čovjeka.
Srđanu Aleksiću posthumno je dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.U Srbiji je odlikovan zlatnom medaljom Miloš Obilić za ispoljenu hrabrost i djelo ličnog herojstva, jer je 1993. godine “kao Srbin iz Trebinja ustao u zaštitu komšije Bošnjaka od svojih sunarodnika”.
“To nije orden Srđanu, već srpskom narodu i svim građanima Srbije koji prihvataju da je žrtva za druge veličanstven čin”, rekao je Rade Aleksić u Skupštini Srbije nakon što je za sina primio priznanje.
Ulica Velikih drveta u Sarajevu, petnaest godina nakon Srđanove smrti, nazvana je po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno: “Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost, a bez nje naš život ne bi imao smisla”.
Po Srđanu su nazvani i po jedan prolaz u Novom Sadu i Pančevu.
Izvor: Bhrt
