Džemre je proljetni udar koji budi prirodu i mijenja je. U istočnjačkoj civilizaciji, po istočnjačkim kalendarima i islamskim takvimima dolazak proljeća, obnove, vraćanja života – najavljuje džemre.
Džemre – riječ u turskom jeziku, koja označava talas, udar ili zračnu struju koja dovodi do postepenog popuštanja studeni u rano proljeće. Za džemre se kaže da „pada ili puca“.
I pod uticajem džemre vraća se život, izbijaju pupoljci na drveću, procvjetavaju ljubičice, visibabe, jagorčevina. Džemre je toplina Sunca i njegovih talasa u zraku, u vodi i zemlji. Kada taj topli talas dođe onda je stigao i prvi glasnik proljeća.
Prvo džemre pada/udari u havu/zrak 19. februara i to je otopljenje zraka – nema više temperaturnih minusa. Drugo pada/udari u vodu 26. februara i to je otopljenje vode i ne može više mrznuti, i treće u zemlju 5. marta i to je otopljenje zemlje, na njoj se od tada može sjediti.
Džemre je jasno poticanje sokova života, buđenje i prirode i čovjeka. Donosi promjene u prirodi, a ako dotakne ljude, onda se u svijesti ljudskoj probudi ljubav prema čovjeku. Otud je ostalo u narodu da „udari“ i četvrto džemre, u čovjeka, u ljude.
Izvor:Mirza Sadiković
