Poskupljenja itekako osjete i studenti, pa je njihov životni standard usljed enormnih poskupljenja znatno niži nego na početku studija. Sada je do akademske titule moguće doći, osim učenja i zalaganja, samo uz velika finansijska odricanja roditelja.
Na početku studija 200 maraka za džeparac bilo je sasvim dovoljno za život studentice Sarah iz Goražda. Za smještaj u studentskom domu Bjelave plaća 180 maraka za trokrevetnu sobu. Dakle, 380 KM mjesečno bilo je dovoljno za standardan studentski život. Sada nije tako. Sarah, kao i brojni drugi studenti, rješenje je pronašla radeći honorarni posao.- piše N1
Sarah Bešlija, studentica:
”Kada sam tek krenula na fakultet za 20-25 KM mogla sam mnogo više da kupim. Sada mogu samo dvije-tri stvari i to je žalosno što smo dovedeni u ovu situaciju. Većinom studenti rade honorarne poslove kako bi mogli sebi priuštiti ono što žele i što im treba, a što je zapravo osnovno”.
Džeparac od 200 KM je sada nedovoljan jer sa šest i po maraka dnevno studenti ne mogu pokriti niti troškove hrane. Jedan hamburger i kafa i novac za taj dan je potrošen. Jasno je da u takvim okolnostima za izlaske i druženja nema mjesta. Dakle, za najskromnijeg studenta koji se odrekao društvenog života i ima slabu ishranu mjesečno je potrebno 400 KM.
Aldin Mešan, student:
”Znatno se osjeti razlika po studentskim džepovima. Naprimjer samo za pekare ogromne su razlike i vidljivo je to, sada se iz studentskog džeparca za osnovne stvari izdvaja puno više. U posljednje dvije godine studenti se većinom odluče za studentski dom jer cijena sve govori. Za 230 KM koje izdvajate imate smještaj, obrok i sve što je potrebno jednom studentu”.
U slučaju da student ne boravi u studentskom domu troškovi su osjetno veći. Stanovi se sada iznajmljuju od 400 KM do čak 700 ili 800 KM. Novca za putovanja, posjete institucijama kulture, kupovine knjiga i sve ono što bi trebalo činiti život svakog studenta imaju samo neki.
Berina Šljivo, studentica:
”Za jednog studenta na mjesečnom nivou potrebna je prosječna plata jedne osobe koja ima stalno zaposlenje. Svi mi, ne baš svi, ali postoji mogućnost stipendije. No, i stipendije nisu dovoljne da pokriju naše željene troškove. Ako želimo da putujemo, da idemo na kongrese, moramo da ušparamo novac ili da radimo honorarne poslove kako bismo sebi obezbijedili taj ”luksuz”.
Tako usljed svih poskupljenja umjesto da jedino razmišljaju o narednom ispitu, mnogi bh. studenti računaju koliko novca imaju za naredni obrok.
