Svi to rade ili su barem ponekad uradili kada kažemo da je nešto, na svu sreću, takvo kakvo je, pa iz straha da nam se to ne obije od glavu i promijeni, pokucat ćemo u drvo da ne ureknemo.
Riječ je o jednom od najrasprostranjenijih praznovjerja koje je poznato većini kultura širom svijeta.
Odakle tačno dolazi to vjerovanje, ne može se sa sigurnošću utvrditi, no postoji nekoliko teorija porijekla toga običaja. Nekada se vjerovalo kako u drveću žive duhovi, a kucanje u drvo je dobar način privlačenja njihove pažnje i pomoći.
Također, običaj je da se ne kuca samo jednom – to bi bilo nepristojno. Uvijek se kuca tri puta. Prvo kucanje je za privlačenje pažnje, drugi put za traženje pomoći, a treći put za zahvaljivanje.
Kasnije je taj običaj bio usvojen u brojnim novim religijama. Za katolike, kucanje u drvo križa bio je način privlačenja pažnje Boga. Kod Židova je bila riječ o posebnom kucanju koje je označavalo tajnu komunikaciju te je čuvalo ljude od inkvizicije.
Nekada je kucanje tri puta bila tajna lozinka koja bi otvarala vrata sinagoge i prepoznavala istomišljenike, pa je takvo kucanje bilo povezano s nečim drugim, većim od sreće – preživljavanjem.
