– Nikada nije ispravljena diskriminacija prema djeci u dobi od šest do 16 godina koja nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje jer ne pohađaju nastavu, a sami roditelji nisu osigurani. Riječ je o djeci koja u školu ne idu zbog bolesti ili su iz socijalno razrušenih porodica – rekla je ranije za Faktor Kratina.

Pojašnjenje smo zatražili u Federalnom ministarstvu zdravstva koje je ostajalo gluho na upite parlamentaraca o ovom problemu.

Ne bismo trebali imati neosiguranih osoba

– Aktuelni Zakon o zdravstvenom osiguranju u FBiH definira ko se smatra osiguranicima, kao i obveznike uplate osiguranja za ove osobe, odnosno definira modalitete prema kojima svi građani FBiH mogu ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje, a time i zdravstvenu zaštitu.

U skladu sa Zakonom sva djeca, kao i osobe na redovnom školovanju, najduže do 26. godine, imaju se smatrati osiguranicima ako ne putem roditelja, onda su obveznici uplate zdravstvenog osiguranja za njih kantonalni organi zaduženi za poslove socijalne i dječje zaštite, ili kantonalni organi zaduženi za obrazovanje ako se radi o učenicima ili studentima na redovnom školovanju.

Zakon predviđa brojne mogućnosti svim građanima da imaju zdravstveno osiguranje i teoretski ne bi trebali imati neosiguranih osoba, što u praksi, nažalost, nije slučaj – navodi Amina Šahinpašić Dujković, stručna savjetnica za odnose sa javnošću Federalnog ministarstva zdravstva.

Ukazuje kako je Ministarstvo u više navrata upozoravalo zavode zdravstvenog osiguranja, nadležna kantonalna ministarstva zdravstva na odredbe zakona, te davalo pravna tumačenja istih, a u cilju pravilne provedbe zakona i osiguranja adekvatne zdravstvene zaštite za svu djecu u Federaciji BiH.

Neodgovorni pojedinci i poslodavci

– S obzirom na to da su kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja nadležne institucije za prikupljanje i raspodjelu sredstava ostvarenih iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i za utvrđivanje svojstva osiguranika, napominjemo da Zakon o zdravstvenom osiguranju uopće ne sprečava kantonalne institucije da za određene izuzetke – poput ovog gdje određeni broj djece iz bilo kojeg razloga ne pohađa redovno osnovno obrazovanje, a što svakako treba biti predmet posebnog interesovanja i hitnog djelovanja, osigura ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja za ovu djecu – ukazuje Šahinpašić Dujković.

Dodaje kako postoje slučajevi da građani ne koriste svoje pravo na ostvarivanje zdravstvenog osiguranja, sve dok ne dođu u situaciju da imaju zdravstvene probleme.

– Događa se da se građani ne prijavljuju na biroe za zapošljavanje u propisanom roku od 30 dana, nakon gubitka prava na redovno školovanje, završetka školovanja, gubitka posla itd. Također, postoje slučajevi neodgovornih poslodavaca koji ne izmiruju obaveze uplate doprinosa zbog čega radnici gube pravo na zdravstvenu zaštitu, izuzev hitne pomoći u zdravstvenim ustanovama.

Što se tiče zdravstvenog osiguranja djece, naglašavamo da je Zakon o zdravstvenom osiguranju usaglašen s Konvencijom o pravima djeteta Ujedinjenih nacija jer je stvorio pravni osnov da sva djeca na području Federacije BiH budu zdravstveno osigurana, te definirao obaveznike uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje za svu djecu na području FBiH – navodi Šahinpašić Dujković.

Dodaje kako djeca imaju pravo na zdravstveno osiguranje kao članovi porodice osiguranika.

Obavezno osnovno obrazovanje

– Izmjenama i dopunama zakona iz 2008. godine koje su, između ostalog, donesene upravo u cilju usaglašavanja sa Konvencijom o pravima djeteta, definirano je da su osiguranici i sva djeca od rođenja do polaska u školu, obaveznici uplate doprinosa za ovu djecu, ako nisu osigurana po drugom osnovu, su mjerodavna tijela kantona zadužena za pitanja socijalne i dječije zaštite.

Dakle, u periodu pohađanja redovnog školovanja djeca se također smatraju osiguranicima, a obveznik uplate doprinosa su nadležna kantonalna tijela za pitanje obrazovanja, ukoliko ta djeca nisu osigurana po drugom osnovu. Naime, ovo Ministarstvo se, kao i Parlament FBiH prilikom usvajanja ovog zakona, rukovodilo pravnom pretpostavkom po kojoj je, u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, osnovno obrazovanje obavezno – navodi.

Govori da su osiguranici i djeca koja su navršila 15 godina života, odnosno stariji maloljetnici do 18 godina života, a nisu završili osnovno školovanje ili se po završetku osnovnog školovanja nisu zaposlili, ako su se prijavili zavodu za zapošljavanje.

Izvor: Faktor.ba