U posljednjih nekoliko mjeseci desilo se nekoliko utapanja u jezerima i rijekama u Bosni i Hercegovini, a posljednji slučajevi su utapanja u Ramskom jezeru, jezeru Nula i Pivskom jezeru u Jajcu.
Postoje razni faktori koji dovedu do tragičnog ishoda na kupalištu, ali stručnjaci napominju da je to veoma često neodgovorno ponašanje čovjeka ili čak i precijenjenost vlastitih plivačkih sposobnosti.
Doktor sportskih nauka Aldvin Torlaković, internacionalni instruktor za spasioce i spasilačke službe, u razgovoru za agenciju Anadoliju istakao je da postoji više razloga koji dovode do pogubnih posljedica utapanja.
– Posljedice su najčešće neodgovorno ponašanje pojedinaca koji dođu na plivalište, nisu spremni za plivanje u rijekama, jezerima, bazenima, a kad kažem nisu spremni mislim na to da nisu spremni jer tokom godine ne prakticiraju dovoljno plivanje. Također, ljudi precjenjuju svoje mogućnosti, ljudi ponekad misle da su dobri plivači ili da znaju plivati samo zato što se znaju održavati na površini vode – kazao je Torlaković.
Zdravstveno stanje je također jedan od razloga koji može biti veoma opasan kod plivanja.
– Kao posljedica lošeg zdravstvenog stanja ili zdravstveni problemi mogu dovesti do utapanja. Naravno, konzumiranje alkohola i drugih supstanci i nakon tog ulazak u vodu, euforija koja se dešava u ljetnim mjesecima, sve su ovo faktori koji mogu dovesti do posljedica utapanja – rekao je ovaj stručnjak.
Naglašava posebno kako bi bilo dobro da ljudi koriste uređena plivališta koja ispunjavaju standarde.
– Ovo podrazumijeva da postoje određeni standardi, bilo da se radi o bazenima, prostoru uz rijeke, jezera ili uređene morske obale. To su plivališta koja bi trebalo koristiti, ali vrlo često smo svjedoci da ljudi koriste neuređena plivališta, ali se pritom mora voditi računa da su oni fizički spremni da uđu u vodu i da znaju mjesto ulaska i izlaska na tom prostoru – pojasnio je.
Nagle promjene temperature zraka i vode uzrok su također određenih promjena u organizmu zbog čega dolazi do utapanja.
Stoga, Torlaković ističe da je vrlo važno da djeca već u ranim godinama savladaju tehnike plivanja koje vremenom još više usavršavaju.
– Već duži niz godina u Kantonu Sarajevo radimo projekat obuke neplivača za svu djecu četvrtih razreda osnovnih škola. Preko četiri hiljade djece svake godine prođe kroz osnovni model obuke plivanja. To je projekat koji je pomogao da mnoga djeca naprave jednu bazu i nauče osnovne elemente kretanja i siguran boravak u vodi. Ali to nije dovoljno, nakon toga djeca trebaju što više da borave na plivalištima i usavršavaju tehnike plivanja i postanu plivači u pravom smislu te riječi – kazao je ovaj iskusni instruktor za spasioce.
Međutim, šta uraditi i kako postupiti kada dođe do utapanja? Torlaković napominje da ljudi koji nisu spasioci ne bi trebali ugrožavati i sebe kod pružanja pomoći u ovakvim situacijama jer to rade utrenirani timovi i spasioci.
Potom su nam spasioci Olimpijskog bazena Otoka ilustrativno pokazali šta je najbolje uraditi u momentima kada se osoba utapa. Ključno je što prije osobi u opasnosti baciti pojas za spašavanje kojim se osoba izvlači na sigurno.
Kako ističe Torlaković, ukoliko u blizini ne postoji pojas za spašavanje, može se osobi koja se utapa baciti i neki drugi predmet kao što je gumena lopta, šlauf za plivanje ili neko drugo priručno sredstvo kako bi se osoba stabilizirala na površini vode, dok ne dođe stručna pomoć.
Osim toga, važno je znati da je utapanje skoro uvijek varljivo tih događaj jer se lupanje, prskanje i vrištanje koje se obično prikazuje u filmovima rijetko događa u stvarnosti.
Kada se osoba nađe u nevolji, vrlo je važno leći na površinu vode i držati se vodoravno jer je tako veći uzgon i lakše je izdržati do dolaska spasilaca.
Izvlačenje utopljenika obavljaju osobe koje su dobri plivači ili osobe sa priručnim sredstvima. Davljeniku treba prići sa leđa pošto se uplašena i uzbuđena osoba refleksno hvata za spasioca pa se može desiti da ovaj ne može plivati te mogu oboje nastradati. Posebno treba biti oprezan ako je u pitanju snažna osoba, i tada je najbolje sačekati da se umori pa mu tek onda prići. Davljenik se izvlači tako što se hvata za kosu, ispod vrata ili pazuha, a pri tom se vodi računa da mu glava bude iznad površine vode.
Prema riječima stručnjaka, kada se osoba počinje utapati, nakon prve minute pod vodom preživi 92 posto žrtava, a u četvrtoj minuti preživi ih 50 posto. Nakon 10 do 12 minuta šanse za preživljavanje su praktički nikakve.
Ujedinjene nacije (UN) su proglasile 25. juli Svjetskim danom prevencije utapanja i donijele Rezoluciju kako bi se skrenula pažnja na važnost prevencije utapanja i istakla potreba za dodatnim aktivnostima i resursima da se spase ljudski životi.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), utapanje je treći vodeći uzrok smrti od nenamjernih povreda u svijetu, čineći devet posto svih smrtnih slučajeva uzrokovanih povredama.
Godišnje se u svijetu u prosjeku utopi više od 300.000 osoba. Djeca i muškarci su u prosjeku najviše izloženi riziku od utapanja, navodi WHO.
Globalni izvještaj o utapanju pokazuje da je starosna dob jedan od glavnih faktora rizika za utapanje. Ovaj odnos se često povezuje s propustom u nadzoru. Na globalnom nivou, najviše stope utapanja su među djecom od 0 do 4 godine, a potom slijede djeca od 5 do 14 godina.
Izvor: Faktor/Anadolija
