Predsjedavajući i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović (SDA) i Željko Komšić (DF) su bili kategorično protiv uvrštavanja u Deklaraciju “legitimnog predstavljanja” i konstitutivnosti, što su na mišiće pokušali da uguraju predsjednici Hrvatske i Srbije Zoran Milanović i Aleksandar Vučić. Milorad Dodik je bio za, ali Džaferović i Komšić su svojim djelovanjem ubilježili za državu još jednu pobjedu.

– Uprkos vanjskim i unutrašnjim pritiscima, kao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine mogu reći da nisu promijenjeni zvanični stavovi države Bosne i Hercegovine o podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine – rekao je Džaferović u svome obraćanju učesnicima samita Krimske platforme, koji je održan krajem prošlog mjeseca.

Krimska platforma je diplomatska inicijativa na kojoj učestvuje veliki broj šefova država i vlada, uključujući sve članice EU-a i NATO-a. Pokrenuo ju je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski s ciljem poništavanja ilegalne ruske aneksije Krima 2014.

Dodik je zahtijevao vanrednu sjednicu i predložio zaključak da Džaferović uopće ne učestvuje na ovom samitu, što je odbijeno glasovima Džaferovića i Komšića. Uz to, Dodik je predložio i zaključak da BiH zauzme neutralan stav prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, što je također odbijeno.

Dodikovo insistiranje na neutralnosti naše države značilo bi promjenu dosadašnjih zvaničnih stavova Bosne i Hercegovine o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Od početka ruske agresije na Ukrajinu, februar ove godine, Dodik nije ni u najblažoj formi dao podršku napadnutoj zemlji. Naprotiv, ruski predsjednik Vladimir Putin, kojega je zbog agresije skoro cijeli svijet osudio, za njega je mudar i dobronamjeran.

Šta bi za državu Bosnu i Hercegovinu, koja teži kao EU i NATO integracijama, značilo da je kojim slučajem u Predsjedništvu BiH, kada je riječ o odnosu naše zemlje prema ruskoj agresiji, odnos snaga bio drugačiji, 2:1 protiv države?

Da je umjesto recimo Komšića sjedio Dragan Čović, odnosno, najpametnije i najljepše biće Borjana Krišto?

Predsjednik HDZ-a, odnosno Krišto bi se s Dodikom potrudila zasigurno da se izglasa zaključak o neutralnosti BiH, a zasigurno ne bi, kao što je to uradio Komšić uz Džaferovićevu podršku, izdao instrukcije Ministarstvu vanjskih poslova BiH, odnosno ministrici Biseri Turković da “u svojim daljim aktivnostima po pitanju ruske agresije na Ukrajinu postupa po povelji Ujedinjenih nacija”.

– Smatram kako je glasanje u Predsjedništvu BiH o tome da li treba ili ne BiH ispunjavati međunarodne obaveze koje je preuzela potpisivanjem međunarodnih akata, stoga nepotrebno. Predlažem Vam da se u svojim daljim aktivnostima po pitanju agresije na Ukrajinu, Ministarstvo vanjskih poslova BiH rukovodi načelima međunarodnog prava koja su neupitna – naveo je Komšić i dodao:

– BiH se već pridružila stavovima EU-a u UN-u, kao i na glasanju za suspenziju Ruske Federacije iz Vijeća Evrope. U skladu s tim su stavove BiH već iznijeli i šefovi misija BiH pri UN-u u New Yorku i pri Vijeću Evrope u Strazburu – zaključio je Komšić.

Predsjedništvo BiH je posljednji put raspravljalo o Ukrajini još 2014. godine i to u sastavu Bakir Izetbegović, Željko Komšić i Nebojša Radmanović, kada je usvojena zajednička Izjava o situaciji u Ukrajini, prilikom prvog sukoba na istoku ove zemlje. Tada je saopćeno da Prеdsјеdništvо BiH prаti pоrаst pоlitičkih nаpеtоsti u Ukrајini i pоgоršаnjе mеđunаrоdnih оdnоsа u vеzi s tim, te da očekuje rješenje krize mirnim i demokratskim sredstvima.

Vratimo se odnosu u Predsjedništvu BiH i scenariju prema kojem je omjer 2:1 protiv države. Čović, iako stalno ističe da HDZ podržava politiku EU-a, nikada nije direktno osudio rusku agresiju, a iz svih njegovih izjava dalo se zaključiti kako je rad kao i Dodik da BiH bude neutralna. Stoga je izuzetno bilo bitno, posebno u kontekstu mijenjanja geopolitičke situacije, da naša zemlja zauzme stranu na koju se svrstao cijeli civilizovani svijet, a ne da bude neutralna.

I slanje Godišnjeg nacionalnog programa za NATO (ANP) koji je preimenovan u Program reformi, također je još jedan od primjera da je iznimno važno ko će sjediti u Predsjedništvu BiH. Džaferović i Komšić su Dodika, koji je uporno odbijao da ANP bude poslan u Brisel, na kraju uvjetovali imenovanjem Zorana Tegeltije za mandatara Vijeća ministara BiH.

S obzirom na to da je Dodiku itekako bilo stalo do preuzimanja Vijeća ministara, na kraju je pristao, ali da dokument u Brisel bude upućen pod drugim nazivom, što uopće nije promijenilo njegovu suštinu.

U ovom mandatu, Dodik je glasao protiv svih odluka. Čak i protiv razvojnih projekata u entitetu RS, dok su Komšić i Džaferović glasali za njih. Blokirao je i slanje helikoptera Oružanih snaga BiH da gase požare širom zemlje, a nije teško zamisliti šta bi se još sve događalo da protekle četiri godine u Predsjedništvu BiH nije bio odnos snaga 2:1 za državu.

Aktivnostima Džaferovića i Komšića i racionalnim državničkim vođenjem politike, i pored svih blokada koje je provodio Dodik, definitivno su spriječene veće štetne posljedice djelovanja rušitelja Bosne. Istovremeno, i međunarodnoj zajednici je još jednom dato do znanja i potvrđeno ko je za, a ko protiv jačanja države, EU i NATO integracija.

U decembru prošle godine, državnički dvojac odbio je prisustvovati sastanku sa ministrom vanjskih poslova Rusije Sergejom Lavrovom.

Nedostatak zastave Bosne i Hercegovine na sastanku Lavrova i u to vrijeme predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, te podrška Rezoluciji o vojnoj neutralnosti koju je usvojio NSRS bili su ključni razlozi zbog kojih je Putinovom šefu diplomatije poručeno “ne”. Džaferović i Komšić tada su poručili da ove poteze vide kao nipodaštavanje i negiranje institucija BiH, da žele sačuvati dostojanstvo domovine, te da je BiH odlučila o svojoj budućnosti.