Blagdan je Svih svetih, dan kojim Katolička crkva slavi sve svece, kako one koji su već kanonizirani, tako i one koji to još nisu.
Svetkovina Svih svetih je dan kojim Crkva daje spomen svim onim ljudima koji su za života nastojali živjeti ideal koji je ostavio Isus Krist i koji su na taj način stekli Kraljevstvo Božje.
Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji, i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim, pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III (731. – 741.) premjestio je blagdan na 1. novembar kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom “Samhain” koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
Papa je stoga izabrao 1. novembar kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.
U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgura IV uz pristajanje svih biskupa.
Nakon blagdana Svih svetih katolici 2. novembra obilježavaju Dušni dan kada se sjećaju svih svojih pokojnika.
Uz ovaj blagdan, kao i za blagdan Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.
Tog dana katolici se mole za duše svojih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i prisustvuju svetoj misi.
