Ne iseljavaju se građani BiH samo u inzemstvo, već naša zemlja ima i svoje unutrašnje migracije. U 2024. godini, unutrašnje migracije u Bosni i Hercegovini obuhvatile su 32.080 osoba koje su promijenile svoje prebivalište, pri čemu su zabilježene značajne razlike među entitetima i distriktom Brčko, pokazali su novi podaci o demografskim kretanjima, koje je objavila Agencija za statistiku BiH.
Federacija Bosne i Hercegovine primila je 21.678 stanovnika, što predstavlja porast od 6,8% u odnosu na prethodnu godinu, dok je Republika Srpska zabilježila priliv od 9.919 stanovnika, što je povećanje od 8,3%. Brčko distrikt, s 483 novopridošlih, bilježi pad od 4,5%.
Istovremeno, u istom periodu, broj odseljenih iz FBiH iznosi 21.772. što u odnosu na isti period prošle
godine pokazuje povećanje za 7,1 %, iz RS 9,664. što u odnosu na isti period prošle godine pokazuje povećanje za 8,0 %, Brčko distrikta 644 stanovnika što u odnosu na isti period prošle godine pokazuje smanjenje za 4,2 %. Ukupni migracioni saldo Republike Srpske je 393, Federacije Bosne i Hercegovine – 94, a Brčko distrikta je – 161.
Podaci sugeriraju da su mladi i radno sposobni građani glavni akteri unutrašnjih migracija. Naime, najveći broj preseljenog stanovništva unutar Bosne i Hercegovine bilo je starosti od 20-39 godina (13.910
stanovnika) što predstavlja 43,4 % ukupnih kretanja. Posmatrano prema spolnoj strukturi, udio ženske
populacije u ukupnim migracionim kretanjima iznosio je 18.654 ili 58,2 % , a muške 13.426 ili 41,8 %
Amer Osmić, profesor sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu za Forbes BiH kaže da se u unutrašnjim migracijama vrlo često prepoznaju kretanja iz urbanih centara ka ruralnim područjima ili, što je češći slučaj u Bosni i Hercegovini – kao i u mnogim drugim zemljama – iz ruralnih sredina prema urbanim centrima.
“Zašto dolazi do ovog fenomena i zašto je vrijedan pažnje? Iz jednostavnog razloga što je Bosna i Hercegovina, kao zemlja koja je prije rata, odnosno prije 1991. godine, imala značajan potencijal u ruralnom razvoju, u postratnom, dejtonskom periodu taj segment zapravo gotovo marginalizirala i zanemarila, tako da mi danas imamo primarno mlade ljude, koji su upisali određeni nivo tercijarnog obrazovanja i onda u većini slučajeva nakon diplomiranja zapravo se javlja velika želja kod mladih ljudi da ostanu u gradu, najčešće u univerzitetskim gradovima kao što su Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tuzla, Bihać i drugi. Oni tu pronalaze posao, zasnivaju porodice, kupuju stanove, kuće, i planiraju svoj trajni boravak na tom prostoru”, kaže pojašnjava Osmić i dodaje:
Naša istraživanja konstantno pokazuju da su ekonomski faktori glavni pokretači međuentitetskih migracija, profesor Amer Osmić za Forbes BiH
“Imamo veliki broj mladih ljudi koji u BiH, a to su i neka od naših istraživanja pokazala, ukoliko nemaju izraženu želju za vanjskim migriranjem, dakle, izvan granica BiH, a ukoliko žive u manjim područjima, da imaju jasnu želju za migriranjem i trajnim boravkom u većim gradovima. Naprosto, razlog su: kvalitet života, infrastruktura, mogućnosti, ponuda svega onoga što je vezano za kulturu, sport, slobodno vrijeme i sve ostalo povezano sa kvalitetom života koji su prisutniji u većim urbanim sredinama.
Međutim, nama su mladi ljudi potrebni i u manjim sredinama, i kao društvo trebamo raditi na infrastrukturi, ponudi sadržaja, konekciji ruralnijih sredina sa prostorima koji su urbaniji.”
Zanimljive su i migracije među entitetima, a u ovom segmentu bismo u obzir mogli uzeti dva faktora. Jedan od glavnih faktora koji utječe na ove promjene jeste tržište nekretnina i zaposlenje. Rastuće cijene stanova u Sarajevu navele su mnoge stanovnike Federacije da kupe pristupačnije nekretnine u Istočnom Sarajevu, koje se nalazi unutar entiteta Republika Srpska. “Imamo jednu vrlo jasno situaciju, koja je i medijski popraćena u zadnje vrijeme, a to je kupovina nekretnina građana FBiH u Istočnom Sarajevu, koji su zbog enormno visokih cijena nekretnina u Sarajevu, zbog lakšeg obezbjeđivanja stambenog prostora odlučili sebi kupiti stan u drugom entitetu BiH, gdje su značajno niže cijene stambenog prostora”, govori profesor Osmić.
Iako je teško doći do preciznih brojki, bosanski političar Nebojša Vukanović prošle godine je procijenio da je oko 700 stanovnika Federacije kupilo nekretnine u Istočnom Sarajevu. Ako je ta brojka tačna, ona jasno pokazuje da administrativne granice imaju daleko manji značaj za građane BiH nego ekonomski faktori prilikom donošenja odluka o stanovanju i zapošljavanju.
S druge strane, mnogi građani Republike Srpske migriraju u Federaciju u potrazi za boljim poslovnim prilikama, naročito u urbanim središtima. Kao glavni ekonomski i administrativni centar zemlje, Sarajevo privlači radnu snagu iz cijele BiH, uključujući i one iz Republike Srpske.
U 2024. godini, unutrašnje migracije u Bosni i Hercegovini obuhvatile su 32.080 osoba koje su promijenile svoje prebivalište, pri čemu su zabilježene značajne razlike među entitetima i distriktom Brčko.
“Naša istraživanja konstantno pokazuju da su ekonomski faktori glavni pokretači međuentitetskih migracija,” objašnjava Osmić. “Bilo da se radi o povoljnijim nekretninama ili boljim poslovnim prilikama, ljudi donose pragmatične odluke. Vrlo mali broj građana razmatra entitetske granice prilikom planiranja svoje budućnosti, mnogi građani oba entiteta su zaista taj dio prevazišli, pogotovo mladi ljudi. Što se tiče demografije i stanovništva, njemu su potrebni adekvatni, kvalitetni uslovi života. Glavni razog odlaska iz BiH je nepovjerenje da će društveni sistem biti bolji, kada govorimo o vanjskim migracijama, a upravo to je ono na čemu bismo trebali svi zajedno raditi, povezivati insfrastrukturom naše gradove. Boli spoznaja da neko može da se protivi proširenju, naprimjer, mreže javnog gradskog prijevoza prema Istočnom Sarajevu, bilo da je riječ o trolejbuskom, tramvajskom ili drugom saobraćaju, jer to mnogo olakšava ljudima koji rade u Sarajevu, a žive u Istočnom Sarajevu, to samo može donijeti benefite, a nikad ni na koji način ne može donijeti ništa što bi bilo negativno”, zaključuje Osmić.
forbes