A plaća deminera iznosi do 1.400 KM. U nekim humanitarnim organizacijama rade i za dnevnicu, što znači da određeni broj mjeseci budu na birou.
U vlasti ne rade i imaju tri puta više
-
Mahmić: I medicinari na terenuFoto: (S. Saletović)
– Imate ove naše u vlasti, izabrani su u oktobrru, održali dvije-tri sjednice i imaju tri puta više – poredi Velić, te dodaje da su u Njemačkoj, na primjer, plaćeni su sa 13 eura po satu, što je jako dobro.
U poslijeratnom periodu je prilikom deminiranja u BiH stradao 121 deminer, od čega 51 smrtno. U ovoj godini, i to nedavno, na Kupresu su poginula dva deminera, Savo Kalajdžić i Slaviša Pljuco sa Pala. U ovoj godini tri su povrijeđena.
Nihad Bužo, vođa tima i radilišta na Žuči, kaže da ovaj posao ljudi rade prvenstveno zbog egzistencije, ali i iz humanitarnih razloga.
-Bila je situacija da je čovjek došao sa ženom i maloljetnim djetetom u minsko polje da sijeku drva. Zbog tog djeteta ovo i radim – ističe Bužo.
S njima na terenu su i medicinari, među njima Belma Mahmić, koja napominje da i ona rizikuje i da bi možda bilo ljepše raditi u kancelariji, ali preovladava humanost.
Iz Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) kažu da u našoj zemlji poslove deminiranja aktivno obavlja oko 1.200 deminerskog osoblja, a imamo 4.500 akreditovanih deminera.
Svi, po Zakonu o deminiranju BiH, moraju biti osigurani za slučaj smrti ili ozljede, i u BHMAC-u tvrde da nije moguće ići na radilište ako demineri nisu osigurani, što kontroliraju njihovi inspektori.
U slučaju smrti, navode iz BHMAC-a, naknada iznosi najmanje 100.000 KM, a u slučaju ozljede uzrokovane poslovima deminiranja iznosi 200.000 KM.
Po dva mjeseca, pa na biro
– Demineri su namještenici i na plaću koja je propisana za namještenike imaju dodatak od 40 do 50 posto, tako da izađu do 1.400 KM. Osigurani su 24 sata, u slučaju povreda, nedaj Bože smrti. Iznos štete za smrt deminera usljed nesreće u minskom polju iznosi 200.000 KM. Mslim da nije teško naplatiti osiguranje – kazao je Fahrudin Solak, direktor FUCZ.
Demineri moraju imati i beneficirani radni staž, da im se godina rada računa kao 16 mjeseci. Pitanje je da li to poštuju baš sve organizacije koje se bave deminiranjem, s obzirom da ovo pitanje kontroliraju inspektori rada, kojih je jako malo.
-Prema nekim saznanjima, malo ima da tako rade. Kod nas ide beneficirani staž, a u nekim privatnim firmama demineri imaju po dva mjeseca posla, prijave ih na ta dva mjeseca, pa onda idu na biro – tvrdi Solak.
Zvali smo i neke od 25 organizacija koje se bave deminiranjem. Zvali smo „Pro Vitu“ iz Mostara na broj naveden na spisku akreditiranih organizacija koje ima BHMAC. Automat je javio da broj nije ukopčan. Na navedeni broj smo zvali Detektor iz Banje Luke, ali broj nije registriran. Na mobilni telefon smo zvali organizaciju „Pazi, mine“ iz Viteza, gdje su radila dvojica nedavno poginulih deminera. I prije nego smo uspjeli išta pitati, sagovornik je odgovorio da nema nikakav komentar.
Javili su nam se iz firme „In Demining“, gdje su nam kratko kazali da imaju 20 deminera i da su svi osigurani.
Osim civilnih zaštita entiteta i Brčko Distrikta, te Oružanih snaga BiH, kao vladinih organizacija, deminere zapošljavaju u humanitarnim i komercijalnim organizacijama i predstavništvima međunarodnih organizacija.
-Kad nemate ništa drugo, onda morate ovo raditi – zaključio je deminer Velić.
Šta se ne smije
Godišnje je na deminiranju moguće raditi oko 120 dana, jer se ne smije raditi kada je kiša, snijeg, vlaga…, ali u nekim se kompanijama to ponekad ne poštuje.
-Prije tri godine je bio slučaj da se deminer pokliznuo i tako ušao u minsko polje i stradao. Zato se ne smije po kiši raditi. Također, deminer od deminera mora biti udaljen najmanje 25 metara, pa i do 50 metara, upravo radi sigurnosti, a dešava se da budu skupa. Ako je rečeno da je danas produktivnost po demineru 50 kvadrata, onda ne smije biti stotinu – upozorava Solak.
izvor: avaz.ba
