Obnova u ratu porušenog vodovoda pokrenuta 2003. godine
Područje Prusca i okoline iznimno je bogato vodom. Poznato je na desetine vrela, od kojih su po zanimljivim narodnim predanjima najpoznatija Mali i Veliki Buget i Ajvatovica. Iako tragovi prvobitnih vodovoda datiraju još iz antičkog perioda, intenzivnija tehnika građenja vodovoda na području Prusca potiče iz doba Osmanlija.
Daleke 1463. godine Ajvaz-dedo doveo je vodu u Prusac sa udaljenosti od oko šest kilometara ispod planine Suljaga. Legenda kaže da mu se na tom putu ispriječila stijena. Četrdeset jutara išao je Ajvaz-dedo do stijene i klanjao rani sabah nakon čega se stijena raspukla. Voda do Prusca tekla je drvenim tomrucima postavljenim po površini, sve do 1931. Godine kada su postavljene savremenije cijevi. Nakon što je vodovod tokom minulog rata porušen i oštećen, grupa entuzijasta 2003. godine pokrenula je aktivnosti na nje-govoj obnovi. Uz podršku mještana, Općine Donji Vakuf i preduzeća „Komar-Tvornica gi-psa” i „Rudnici gipsa”, Ibro Bu-rek, Mirsad Began, Salih Nuker, Idriz Abdibegović i Nijaz Elkaz obnovili su 3.500 metara vodo-voda i devet javnih česama kroz koje teče ajvatovačka voda.
Sujoldžije održavali sistem
Poznato je da je Ajvaz-dedin vodovod u više navrata obnavljan. Činili su to Hasan Kjafija Pruščak, Mehmed-paša Miralem, Ibrahim-beg Firdus iz Livna i mnogi drugi. Za održavanje vodovoda bile su zaduženi vodari, sujoldžije.
Posljednji vodar bio je Mujo Burek i njegov sin Ismet. Vodovod se održavao zahvaljujući vakufu, do 1945. godine vakufu porodice Hasanpašić, potom vakufu prusačkih džamija, a od 1978. godine prelazi u vlasništvo Mjesne zajednice Prusac.
Autor: Dijana Makić
Članak objavljen u Dnevnom avazu 2004.
