Donjovakufsko Društvo za zaštitu kulturno – historijske baštine na čelu sa predsjednikom Amirom Rujancem, nakon obnoviteljske skupštine, vodilo se idejom da rad Društva I u narednom periodu bude obilježen značajnim projektima, koji će imati trajnu vrijednost za Donji Vakuf I njegove žitelje. Ideja da se sa turskog na bosanski jezike prevede Defter iz 1850. godine u kojem je popisano tadašnje stanovništvo donjovakufske općine prerasla je u konkretni projekat.
“ U komunikaciji sa dr.Emirom Demirom koji mi je tokom istraživanja prevodio nišane sa staroturskog jezika, doznao sam da je za neke bh.općine, Kakanj i Zenica, dr. Demir prevodio Deftere iz 1850. godine. Nametnula mi se ideja da pripremimo za izdavanje prijevod Deftera I za područje donjovakufske općine. Ideju sam prezentirao Upravnom odboru Društva, a potom sa istom upoznao načelnika Senada Selimovića koji je dao podršku realizaciji projekta od velikog značaja za Donji Vakuf.” – ističe Amir Rujanac, predsjednik Društva za zaštitu kulturno-historijske baštine Donji Vakuf. Rujanac je o projektu upoznao i Kemala Čolaka, predsjednika Bošnjačke zajednice kulture Donji Vakuf. Dogovoreno je da BZK Donji Vakuf bude izdavač, a prijevod sa turskog na bosanski jezik finansirati će Općina Donji Vakuf. “Dato je zeleno svjetlo i knjiga se počela pripremati. Knjiga sadži oko 500 stranica i obuhvata kompletnu teritoriju današnje općine Donji Vakuf sa svim njenim stanovnicima, muslimanima, prvoslavcima, katolicima, jevrejima i ostalim koji su živjeli u tom važnom vremenskom periodu.” – dodaje Amir Rujanac.
U historijskom dokumentu, kakav je ovaj, od značaja je svaki podatak. Zajednički podaci sadržani u njemu predstavljaju veliku naučnu važnost i mogu se samo proučavati u svojoj ukupnoj složenosti. Zato će sam ovaj Defter biti ogroman naučni izazov našim historičarima i ljudima koji proučavaju ovu vrstu materije i navedeni historijski period. Prvi moderni popis domaćinstava i stanovništva u Osmanskom carstvu proveden je 1831. godine. U popis je uvršteno samo muško stanovništvo, a država je, osim broja muslimanskog stanovništva sposobnog za vojnu službu, htjela znati i precizan broj nemuslimanskog življa radi ubiranja džizje/glavarine i ostalih poreza.1 Popis u Bosanskom pašaluku je odlagan sve do poslije sloma ustanka bosanskih begova 1266.h.g., odnosno 1850. godine. Stanovništvo Osmanske države je bilo kategorisano u dvije skupine: muslimane i nemuslimane, pa je tako u popisnim defterima i prikazivano. Popisni defteri stanovništva danas predstavljaju vrijedan izvor podataka o demografskom stanju i migracijama, a naročito onih dijelova Osmanskog carstva koji su kroz nekoliko decenija postali druge države, ili su priključeni drugim carevinama, poput Bosne i Hercegovine.Zanimljivost iz Deftera je da osim imena I prezimena, navodi se I izgled muškarca, kojeg je rasta, ima li bradu, brkove I sl.
