U KONTRU – KOLUMNA DRAGANA MARKOVINE – OSLOBOĐENJE
Nije trebalo dugo čekati da realna opasnost od koronavirusa, kombinirana sa strahom ljudi i paranojom režima uslijed jedva postojećeg zdravstvenog sustava, iznjedri ono na što neki od nas upozoravaju od samog početka i izazivaju negodovanje mnogih, a to je suspenzija demokracije i uvođenje policijske države. Mnoge odluke donesene su i još uvijek se donose mimo Ustava, zaobilazeći parlamente. Dio tih odluka usmjeren je direktno protiv građana, što se očito represivnom sustavu učinilo dovoljnim da potpuno otpusti kočnice, pa ja tako u Splitu policija bezrazložno napala i uhapsila dvije prolaznice i čovjeka koji im je htio pomoći. No, drugi i u ovim okolnostima čak pogubniji problem je obračun s nezavisnim novinarstvom.
Važnost istraživačkog novinarstva
Istina je da se s pojavom društvenih mreža i općom digitalizacijom novinarstvo svuda u svijetu, pa tako i kod nas suočilo s ozbiljnom krizom. Naklade tiskanih novina su počele nezaustavljivo padati, oglašivači su se povlačili, sve veći profit od oglasa počeli su kupiti veliki igrači poput Googlea, Facebooka i YouTubea, sve veći broj novinara ostajao je bez posla i prihoda, što je posljedično dovelo po pada kriterija, utrke za klikove i do smišljanja načina kako da se preživi. Mnogi su napravili pakt s vladajućim politikama ili s velikim oglašivačima protiv kojih se onda ništa nije moglo pisati, mnogi su krenuli u lov na klikove, što je urušilo povjerenje u novinarstvo, a to je u kombinaciji s općom mrzilačkom atmosferom u društvu i s prevladavajućim uvjerenjem kako taj posao može raditi svatko, dovelo profesiju na sam rub. Međutim, upravo se u ovakvim izvanrednim situacijama prepoznaje važnost novinarstva u cjelini, posebno nezavisnog i istraživačkog. S jedne strane ga prepoznaju i oni građani kojima je jasno da klasični PR vladajućih nije dovoljan za razumijevanje situacije, ali ga s druge upravo vladajući prepoznaju kao jedini problem koji im stoji na putu uspostavljanja apsolutne vlasti.
Hapšenja i pritisci na medije
Saznali smo tako ovih dana da je hrvatska Vlada održala tajni sastanak s predstavnicima biranih medija zatraživši pozitivno pisanje o njihovim potezima i cijeloj situaciji, uz navodno obećanje da će im pomoći u saniranju financijske štete koju će, logično, pretrpjeti zbog ekonomske krize. Da bi informacije o tom sastanku mogle biti točne, svjedoči sveprisutno uzdizanje premijera i ministara u status heroja u mainstream medijima posljednjih dana, kao i nagli porast broja oglasa od državnih firmi u njima. Na sastanak, naravno, nisu bili pozvani predstavnici medija koji kritički pišu o Vladi, poput Telegrama ili Indexa.
Čitajte još kolumni istog autora
mo tamo zabilježili i prvo hapšenje novinarke portala nova.rs, Ane Lalić, iz razloga što je opisala stvarno stanje stvari u novosadskoj bolnici, a prije toga i donošenje hitnog zakona o medijskom izvještavanju. Istina je da je zbog pritiska što domaće, što međunarodne javnosti, Ana Lalić puštena iz zatvora, a srpska premijerka je najavila povlačenje zakona, ali ne postoji nijedan razlog zbog kojeg možemo biti optimistični. Ovakve okolnosti su idealne za uvođenje totalitarne države i suspenziju kritičkog mišljenja, ponajprije zbog toga što su mnogi građani zbog straha spremni otpisati sve drugo samo da izađu živi i zdravi iz pandemije. Stoga će budućnost, ne samo nezavisnog novinarstva nego i demokracije općenito u svim ovim našim zemljama, zavisiti isključivo od toga koliko kao profesija i društvo imamo hrabrosti i demokratskih kapaciteta. Ako je vjerovati iskustvu proteklih desetljeća, oni nisu veliki, što nikako ne znači da bismo od borbe trebali odustati.
