Izvor: BHRT/Olga Urukalo Desnica (A.P.)
Iako veliki broj djece u Bosni i Hercegovini živi u ustanovama, mali broj njih bude usvojen, jer uglavnom nisu podobna za usvajanje.
Da će nekome pružiti porodični dom pun zagrljaja i ljubavi znala je od studentskih dana kada je volontirala u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Majka troje djece od kojih je dvoje usvojila otvoreno govori o tome i žali što je usvojenje djece i dalje tabu tema o kojoj se ne govori dovoljno, naročito u pozitivnom smislu.
“Apsolutno je tabu tema. Meni je to toliko žao, zato što se o usvajanju govori u potpuno negativnom smislu, ta djeca su, postaće ovakvi-onakvi, da ne spominjem kako ih etiketiraju. Međutim, ono što je važno, to su djeca i taj fenotip. Ono što je važno, da su djeca i fenotipi koje vi dovedete u svoju porodicu, ustvari se mijenjaju prema onome što vi pružate”, priča Lana Lekić.
Potencijalni usvojitelji put do usvojenja opisuju kao zahtjevan i komplikovan, u emocionalnom i proceduralnom smislu, no ni u jednom momentu ne sumnjaju u plemenitost samog čina.
“Ključno je proći procedure i doći do stadija u kom utvrdimo da je dijete podobno, odnosno utvrdimo da je podobno za usvojenje. A dijete je podobno tek ukoliko su roditelji biološki dali saglasniost za usvojenje, ukoliko im nje oduzeto roditeljsko staranje, ako su umrli, nepoznati ili ukoliko im je nepoznat boravak više od šest mjeseci”, navodi Mirsada Poturković iz Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo.
Oko 90 odsto djece u dječijim domovima ima biološke roditelje, ali se tu nalaze zbog neadekvatnog roditeljskog staranja. Različiti su razlozi zbog kojih su izmješteni iz porodice, te nisu djeca koja se mogu usvojiti. To je jedan od ključnih razloga malog broj usvojenja.
“Mi imamo u procesu u posljednjih 20 godina, evo na godišnjem nivou pet usvojenja imamo negdje evidentirano, a oko 200 porodica zainteresirano”, kaže Poturković.
U Centru za socijalni rad Banjaluka u 2022. godini bilo je 30 podnesenih zahtjeva, a jedno realizovano usvojenje. 2021. je bilo 33 zahtjeva, godinu ranije 26 ali ni jedno nije realizovano.
“Usvojenje predstavlja i najkvalitetniji vid zaštite djece bez roditeljskog staranja. Zasniva se roditeljski odnos, dijete dobija roditelja i porodicu i uslove za sretno odrastanje, jer jasno je koliko je toplo porodično okruženje i atmosfera ispunjena ljubavlju i brigom, neophodnoj djeci, posebno u najranijem uzrastu”, naglašava Mirjana Perišić iz Centra za socijalni rad Banjaluka.
Novim porodičnim zakonom koji je u Republici Srpskoj stupio na snagu prije dva mjeseca pomjerena je starosna granica za djecu koja se mogu usvojiti sa 5 na 10 godina, te se očekuje da će se povećati broj usvojenja. Novina je i da će u procedure usvajanja moći ući i vanbračni partneri, te da će biti formiran jedinstveni lični registar usvajanja.
