Već nekoliko godina učenici jezičko-novinarske sekcije iz “Prve osnovne škole”Donji Vakuf u okviru svojih “proljetnih” aktivnosti obilježavaju dva, za njihovo obrazovanje i stvaralaštvo, važna događaja u istom danu.
Naime, 21.,mart je dan, gle, čuda, u kojem bi svi trebali obući šarene čarape u znak podrške osobama sa Downovim sindromom, a onda posvetiti malo pažnje i poetski se izraziti jer je ovo dan u kojem se slavi i poezija širom svijeta.
Naravno, u proteklom periodu, prije ove neugodne i opasne pandemije, u trenucima vannastavnih aktivnosti nastajali su učenički radovi koji govore o pomaganju prijateljima, podršci u sretnijem odrastanju u kojem su sva djeca jednaka i sretna.
U nastavku teksta uživajte u poeziji motiviranoj ovim datumima.
Ah, da, umalo zaboravismo!
Jučer, 20. marta 2020. godine, nam je i kalendarski, kako kaže pjesnik Ismet Bektrić, “proljeće rukom pokazalo grad”, pa ćete sigurno u stihovima koji slijede vidjeti koliko divnog opisa u pogledu na svoj zavičaj, djetinjstvo i život imaju u svom srcu i mislima učenici “Prve osnovne škole” Donji Vakuf.
Ovo je naš doprinos stvaranja humanijeg, boljeg i ljepšeg životnog okruženja, bez obzira na opasnosti koje ćemo i uz pozitivnu energiju djece i mladih lakše prevazići.
Uživajte u lijepim pisanim riječima!
Djecu ne treba razlikovati
Na ovome svijetu nisu svi ljudi isti. Ne rode se i ne dođu svi kao djeca sa istim ljudskim osobinama. Neki se rode sa određenim hendikepom, invaliditetom/ poteškoćom u razvoju što ih ne treba da razlikuje od ostalih ljudi. Željela bih reći i jasnu poruku poslati da u ovom slučaju djecu sa “poteškoćama u razvoju” treba da prihvatimo kao najnormalnija ljudska bića.
Ne treba da bježimo od njih! Naprotiv, trebamo da se sa istim družimo, zajedno igramo i učimo da ne bi osjetila da su drugačija od nas. Zato ja želim da poručim svim ljudima, prijateljima i prijateljicama, da sve one osobe sa “posebnim potrebama”, a posebno djecu, ne treba razlikovati, nego ih trebamo prihvatiti takvima kakvi jesu. U druženju sa takvom djecom treba se ponašati sasvim normalno, ne pokazivati da su drugačiji od nas, nego naprotiv treba im uvijek biti pri ruci da se ne bi osjećali usamljeno.
Lamija Šutković VIIb
Učenik Amir Horoz / VIIb/ pridružuje svoje misli o ljepšem ugođaju u svijetu pjesmom:
Svijet koji želim
Ono što bih želio djeci u budućnosti
jeste da žive sa puno ljubavi jer je to djeci najbitnije.
Želio bih da nikada ne osjete ružne stvari
kao što su rat, teške bolesti, nepažnja od roditelja i ostalih ljudi!
Svijet koji želim za svu djecu svijeta jeste svijet pažnje,
uživanja u životu, ljubavi, i ono najvažnije sretno djetinjstvo.
Povodom Svjetskog dana poezije priredili smo Vam pjesmu o proljeću u našem gradu i tradicionalnom odlasku na našu Baginu stranu.
Doček proljeća
Čuje se cvrkut ptica!
Otkucaji Sahat-kule
nalik su otkucajima
iz srca prijateljskog!
Bagina strana sva je prekrivena
bijelim lastavicama!
Puno je zelenila!
Pravi se piknik!
Djeca se igraju fudbala
i trčkaraju po šarenim površinama!
Dobro nam došlo, proljeće!
Svima nam osmijeh izmami!
Raduj se, čovječe,
i budi human prema svima!
Alen Omeragić VIIc
SRETAN NAM SVIMA 21.03. I DA ŠTO PRIJE SVA PLANETA OZDRAVI OD SVIH BOLESTI!
