U okviru manifestacije 516. Dani Ajvatovice danas su u Gradskoj biblioteci u Travniku predstavljena izdanja Orijentalnog instituta: „Rukopisne zbirke na orijentalnim jezicima“ i „Naučno i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine: Rukopisna baština na orijentalnim jezicima“.
Riječ je o djelima koja su, prema riječima direktora Instituta dr. Aladina Husića, svojevrstan spomenik “onom očuvanom dijelu naše rukopisne baštine”.
– Ovo predstavlja tek jedan simboličan procenat onoga što je nastalo na našem prostoru. Smatram da su zbog toga ova dva djela neizmjerno važna i značajna, Jedno s drugim se idealno uklapaju, jer jedna publikacija govori o institucijama koje čuvaju rukopisnu baštinu, a druga o sadržaju tih sačuvanih rukopisa po određenoj klasifikaciji – pojasnio je dr. Husić.
Prostor pismenosti
Kako napominje, sadržaj predstavljenih publikacija, između ostalog, svjedoči da je ovo bio prostor pismenosti.
– I to ne samo pismenosti, nego izvrsne pismenosti koja je išla u korak sa savremenim tokovima onog doba. Na ovom prostoru se paralelno služilo sa tri jezika istovremeno; tri svjetska jezika jedne moćne civilizacije – naglasio je dr. Husić.
Autorica publikacije „Rukopisne zbirke na orijentalnim jezicima“, dr. Medžida Mašić kaže da je ona rezultat istraživanja čiji je cilj evidentirati i sistematizirati sve podatke o aktuelnom stanju u rukopisnim zbirkama u franjevačkim samostanima i institucijama Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koje čuvaju fondove na orijentalnim jezicima.
– U isto vrijeme, nastojala sam ponuditi odgovor na nekoliko pitanja: koja su djela najviše čuvana, prepisivana i korištena u Osmanskoj Bosni u tom nekom formativnom periodu; potom koje su institucije brinule o tim bogatim rukopisnim fondovima; te koja je uloga pojedinaca u cijelom tom procesu – pojasnila je dr. Mašić.
Glavni medij širenja znanja
Rukopisna djela su u spomenutom periodu bila glavni mediji širenja znanja, zbog čega publikacija „Naučno i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine: Rukopisna baština na orijentalnim jezicima“ govori o naučnim i kulturnim tokovima u Bosni i Hercegovini.
Autorica dr. Dželila Babović kaže da su istraživanja provedena u deset javnih ustanova u Bosni i Hercegovini, od Gazi Husrev-begove biblioteke, kao najveće baze, pa do manjih zbirki poput Kantonalnog arhiva Travnika, Muzeja Hercegovine u Mostaru i drugih.
– Ova knjiga nije zamišljena da se njome ne služe samo stručnjaci i istraživači baštine, nego su njen jezik, stil i teme prilagođene široj čitalačkoj publici, od učenika u osnovnim školama do naučnika i istraživača u različitim oblastima. Knjigom su obuhvaćena područja različitih naučnih oblasti: od medicine, matematike, geografije, islamskih nauka i književnosti, pa je prihvatljiva za širi krug čitalačke publike – zaključila je dr. Babović.
Uz navedeno, tokom promocije je naglašeno da rukopisi na arapskom, turskom i perzijskom jeziku nisu samo stare knjige na policama biblioteka, nego da su svjedoci života naših predaka, njihovog znanja, duhovnosti, kulture i povezanosti Bosne s velikim civilizacijskim tokovima.