Rezultati istraživanja pokazuju da je postojeća informatička pismenost u Bosni i Hercegovini ispod prosjeka Evropske unije. I da cijela priča bude još više zabrinjavajuća – ne radimo mnogo da to promijenimo. Preporuke postoje, mladi su izuzetak, ali volja društva u cijelini – izostaje. Generacijski jaz nikad nije bio vidljiviji.
Internet, za većinu, svaki dan: višesatno surfanje, društvene mreže, digitalni sadržaj. Na prvi pogled – svakodnevnica. Na drugi – medijski mrak. Bosna i Hercegovina na začelju Evrope, svaki četvrti stanovnik nije koristio internet najmanje tri mjeseca. U doba digitalne ere – u državi digitalna nepismenost.
„Istakla bih taj eliminatorni faktor: kada su ispitanici popunjavali anketu, prvo pitanje je bilo – da li ste pristupali internetu u posljednja tri mjeseca, odgovor je bio da jedna četvrtina stanovništva Bosne i Hercegovine nije pristupila internetu u posljednja tri mjeseca, te samim time nisu mogli dalje učestvovati kao ispitanici u ovoj studiji“, ističe Amra Alagić, predsjednica Udruženja za digitalnu transformaciju BiH.
Podaci su alarmantni. Tek nešto više od pet posto stanovništva ima digitalne vještine iznad osnovnog nivoa. Oko 30 posto one osnovne, a čak 41 posto stanovništva ni toliko. Smanjena digitalna pismenosti, očekivano, veća je kod starije populacije. Generacijski jaz uz brz napredak tehnologije uzrokuje i strah od promjena.
„Kad je riječ o međugeneracijskom jazu i postojanju digitalnog jaza koji je izrražen kod starije populacije, on je i razumljiv zato što starija populacija taj digitalni jaz pravda jednim vidom nepovjerenja prema digitalizaciji, strahu od krađe ličnih podataka, krađe ideniteta i sl.“, objašnjava sociolog Almir Saračević.
U zemlji kojoj sve glasnije prijeti opasnost da postane država staraca, ovakav zaostatak u tehnološkom smislu može predstavljati ozbiljan problem.
Ono što je pozitivan pokazatelj jeste da čak 18% studenata ima kompetencije iznad prosječnog nivoa. Pokazuju to i mladi u Unsko-sanskom kantonu, pa pametnim korištenjem tehnologije, interneta, a potom i društvenih mreža, promovišu društveno koristan rad.
„Društvene mreže koristimo u velikoj mjeri, prvo, što svoj rad plasiramo u javnosti, drugi ljudi mogu vidjeti šta smo realizirali, šta ćemo tek realizirati, naše sastanke i slično, koristimo ih za uređenje slika, objava, i to zahtijeva i informatičku pismenost, ali i kretivnost“, ističe Esma Merdić, predsjednica Vijeća učenika OŠ Harmani II.
Dakle, kaskamo, ali nade ima. Uz konkretna rješenja:
„Prije svega, reforma obrazovanja i razvoj vještina. Zatim, infrastruktura i pristup, potom javna svijest i digitalna inkluzija“, poručuje Alagić.
Važna vještina u većini zemalja ključna je za privrednu, ekonomsku i industrijsku oblast. U većini – ne i u Bosni i Hercegovini. Jer osim istraživanja, dokaz su podaci – radi se nedovoljno. Oni koji žele da nauče uglavnom su prepušteni sami sebi. A do promjene u sistemu ostaje jedno: pozicija na dnu, poražavajuće brojke, a posljedice zabrinjavajuće.
