Kao i u većini stvari, BiH je zemlja apsurda i po pitanju radne snage. Naime, prema podacima za juni 2024. godine, stopa nezaposlenosti u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosi čak 32 posto, dok je u Republici Srpskoj ta stopa upola niža i iznosi 16 posto.
Na evidencijama u RS-u trenutačno je 56.000 tražitelja posla, dok se u FBiH na evidenciji vodi čak 260.000 nezaposlenih. S druge strane, poslodavci muku muče s pronalaskom radnika, više ih na tržištu jednostavno nema. Sve češće, primjerice, na gradilištima možemo vidjeti Nepalce, Bangladešane i Indijce. No, potrebe za radnicima daleko su od zadovoljenih. Loš odnos prema radnicima došao je na naplatu, poručuju oni koji su otišli iz BiH.
Trpi ekonomija
Dok iz Sindikata poručuju da je do poslodavaca jer ne žele dati adekvatnu plaću domaćim radnicima, poslodavci kažu da je to elementarno nepoznavanje aktualne situacije te da je potrebno razdvojiti aktivne i pasivne tražitelje posla. Brojne druge države olakšavaju dolazak strane radne snage, a BiH ne ide tim stopama.
– U Hrvatskoj ćete, primjerice, vidjeti veliki broj stranih radnika. Službeni podaci pokazuju da će ići više od 200 tisuća, a mi u Bosni i Hercegovini govorimo o maksimalnoj kvoti od 6500, dok nam nedostaje oko 40 tisuća radnika u ovom trenutku – kazao je za N1 Mario Nenadić, direktor Udruge poslodavaca FBiH.
Uz trenutno odobrenu godišnju kvotu, ostaje prazno 85% radnih mjesta koja su poslodavci planirali. Trpi ekonomija, trpi dinamika radova. Od početka ove godine Služba za poslove sa strancima odobrila je boravak za 2103 radnika. Po svemu sudeći, stanje će biti još i lošije. Prema tvrdnjama ekonomskih analitičara, situacija će biti sve teža i sljedećih godina s obzirom na to da će se nastaviti trend odlaska u mirovinu postojećih radnika, a bit će ih potrebno nadomjestiti, kao i raditi na novim radnim mjestima. Odlazak radnika će se nastaviti, što će biti vrlo izazovno za BiH u smislu pronalaska radnika, tako da će se morati donijeti niz mjera koje će uključivati veću aktivaciju na domaćem tržištu rada, ali i značajni uvoz radnika iz drugih država.
Ova druga mjera bit će više politička nego ekonomska jer će otvoriti niz političkih pitanja, poput toga što će biti strateško usmjerenje donositelja odluka vezano uz uvoz radne snage, iz kojih država će dolaziti, hoće li to biti radne migracije ili i naseljavanje obitelji.
Komplicirane procedure
Uz domaću radnu snagu i uvoz strane, i dalje je nedovoljan broj radnika da se osiguraju potrebe na tržištu rada. Na području FBiH na evidencijama nezaposlenih je 260.000 osoba, dvije trećine ne traže posao, nego se nalaze na evidencijama zbog određenih prednosti.
Oni su tu zbog zdravstvenog osiguranja. Imamo sada lažnu sliku gdje, na primjer, na zavodima imamo tesare, zidare ili profesore sporta, ali ti ljudi ne traže posao. Poslodavci, ako žele uvesti zidara, evidencija im kaže – ne možete ga uvesti, mi imamo te ljude. Optimizam trenutačno ne postoji jer Zakon o posredovanju u zapošljavanju u Domu naroda Parlamenta FBiH nije dobio potrebnu podršku. Važeće procedure pri uvozu stranih radnika u BiH toliko su komplicirane i dugotrajne da poslodavci, posebno u posljednje vrijeme, sve češće odustaju od uvoza radne snage.
Procedure nerijetko traju i dulje od šest, pa čak i devet mjeseci. Dok je značajan dio radne snage iz BiH otišao u druge države, unutar Bosne i Hercegovine i dalje vlada misao da svi oni koji su prijavljeni na zavod zaista traže posao. U stvarnosti je to daleko od istine.