Četiri bošnjačka povratnička sela kod Foča – Poljice, Drača, Ratina i Banjina – više od 30 godina nakon rata još uvijek čekaju električnu energiju.
U međuvremenu se gotovo cijelo stanovništvo iselilo jer bez struje život nije moguć.
Jedini mještanin Poljica koji i dalje živi u ovim uvjetima je Esad Bećirević. Vratio se 2015. godine i od tada spava pored vatre, uživajući u zvuku puckanja drva, ali jutro mu donosi brigu – prvo otvara prozor i provjerava vremenske prilike.
Ako je kišovito, oblačno ili maglovito, njegov solarni panel neće proizvesti dovoljno struje ni za punjenje akumulatora. Bez toga nema ni svjetla, ni telefona, ni komunikacije sa svijetom. “Imam struje za rasvjetu i za punjenje telefona, ali to zavisi od vremena. Ako je magla, ako je loše vrijeme, oblačno, moraš se bojati da ostaneš bez komunikacije. Početak je bio posebno težak, morao sam nositi akumulator u Jeleč da ga napunim. Onda sam se morao priviknuti na svijeću.”, kaže Esad.
Godine su prolazile, obećanja o elektrifikaciji su se nizala, ali struja još uvijek nije stigla.”Aplicirali smo, tražili, molili. Ljudi nemaju sluha ni osjećaja. Obratili smo se i Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica. Govorili su nam da se vratimo. Vratili smo se, ali od tih obećanja ništa.”, dodaje Esad.
U međuvremenu, svi mještani Poljica osim njega su napustili selo, koje danas posjećuju samo ljeti.
Ista situacija je i u tri susjedna sela. Prije rata sva ova mjesta su imala struju, a nakon rata obnovljeno je 34 kuće. U njima je živjelo desetak mještana, no danas su kuće prazne, a solarni paneli stoje kao simboli snova o održivom povratku.
Preuzeto: Radio Sarajevo