Najstariji sedmični magazin na svijetu, britanski The Spectator, navodi da ima dugu i ponosnu historiju optimizma zasnovanog na činjenicama, a što ponekad predstavi u člancima koje objavi na kraju godinu i u kojima, kroz statistiku, potvrđuje da je određena godina bila po mnogočemu pozitivna, čak i ako se takav utisak ne stekne kada se čitaju vijesti.
Međutim, po svemu sudeći 2020. nije dobar kandidat za takav članak. “Najgora godina ikada”, tvrdi Time Magazine na svojoj naslovnici. Donekle, svi dijelimo taj osjećaj. 2020. godine ćemo se sjećati kao godine bolesti i smrti, restriktvnih mjera zbog kojih smo bili odvojeni od porodice i prijatelja, koje su odvojile preduzeća od kupaca, izazivajući i ekonomsku i kliničku depresiju.
Ali ako bismo to shvatili doslovno, najgora godina ikad je vrsta izjave koja se može objasniti samo spektakularno kratkim pamćenjem. Tek od početka 20. stoljeća (a imajte na umu da je “ikad” i puno duži period od toga) doživjeli smo dva svjetska rata, Veliku depresiju, Holokaust, Gulage i Maov Veliki skok naprijed, navodi The Spectator.
Čak i ako se ograničimo samo na pandemije, azijska gripa 1957.-58. i hongkonška gripa 1968. ubile su sličan broj ljudi kada je svjetska populacija bila mnogo manja. Da je Covid-19 bio smrtonosan poput Španske gripe, prije samo jednog stoljeća, do sada ne bismo imali 1,7 miliona smrtnih slučajeva na svijetu, već negdje između 200 i 400 miliona. A većina tih žrtava bila bi u dobi između 15 i 35 godina.
Naravno, ništa od toga nam ne pruža utjehu u vrijeme kada se suočavamo s novim smrtonosnim virusom i mjerama distanciranja, kao i neviđenim blokadama zbog kojih su letovi prizemljeni, ekonomije teško pogođene i milioni ljudi su ostali bez posla.
Koliko toga je uništeno, a koliko spašeno zahvaljujući ljudskoj domišljatosti i poduzetničkoj fleksibilnosti u najteže zamislivim okolnostima? Je li pošteno uopće govoriti o 2020. godini kao jednoj od najgorih godina u nedavnom pamćenju, pita se britanski list.
Za sada nam podaci još uvijek nisu dostupni, ali možemo koristiti projekcije i scenarije kako bismo došli do okvirnog odgovora. Globalna ekonomija vjerovatno je pala za oko 4,2 posto u 2020. godini, tako da BDP po stanovniku realno je nešto niži nego 2017., ali viši nego 2016. Da bismo došli do najvišeg BDP-a po stanovniku koji je čovječanstvo ikad dostiglo, morat ćemo pričekati 2022. godine.
Prirodno je da takva recesija pogubno djeluje na ljude. Prema osnovnom scenariju Svjetske banke, oko 88 miliona ljudi ponovo se našlo ispod granice siromaštva zbog pandemije. Ako je to slučaj, globalna stopa siromaštva sada iznosi 9,1 posto. To je loše, ali zapravo, vraća nas samo na stopu siromaštva iz 2017. godine – koja je bila polovina onoga što je bila deset godina ranije, i samo trećina onoga što je bila na prelazu milenija. Ako se globalni rast nastavi istom stopom, trebali bismo se vratiti na najnižu stopu siromaštva u historiji čovječanstva najranije do 2023. godine.
Kako ljudi gube posao i prihode, mnogi ostaju bez potrebnih sredstava da obezbijede hranu. Projekcije UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu ukazuju na povećanje globalnog broja hronično pothranjenih sa 8,9 na oko 9,9 posto. Užasavajući ishod, ali je za četvrtinu manja nego 2000. godine.
Srećom, novi koronavirus rijetko pogađa djecu. Međutim, indirektni efekti gubitka prihoda u domaćinstvu, opterećen sistem zdravstvene zaštite i smanjena stopa vakcinacije protiv uobičajenih bolesti uzet će ozbiljan danak na najmlađe.
Prema izvještaju objavljenom u Lancetu početkom ove godine, procjenjuje se da bi pandemija mogla uzrokovati dodatnih 447.200 smrtnih slučajeva kod osoba mlađih od pet godina tokom perioda od šest mjeseci. Ovo se temelji na scenariju velikih poremećaja u zdravstvenim sistemima, a budući da se slika u međuvremenu malo razvedrila u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, ovo je gotovo sigurno precijenjeno.
Ali, čak i ako bi se ovaj scenarij pokazao ispravnim, samo su tri godine zabilježile nižu smrtnost djece od ove godine – a to su posljednje tri godine – 2017., 2018. i 2019. Čak i ako se projekcije Lanceta ispostave tačnim, 2020. godina kao cjelina i dalje ima zabilježeno 1,3 miliona smrtnih slučajeva djece manje nego 2010. i sedam miliona manje nego 1990. godine, uprkos povećanoj svjetskoj populaciji.
Globalna politička situacija se definitivno pogoršala 2020. godine, jer autoritarci nikada ne gube priliku za nametanje vlasti u vrijeme krize, ali većina njih je u slabijem položaju nego što se to često pretpostavlja, jer je lakše obećati nego ispuniti ta obećanja. Nadamo se da će diktatorima biti teža 2021. godina, jer nam vakcina pomaže da promijenimo pravac kretanja, a ljudi će ponovo zahtijevati da se društvo otvori.
Naš brzi naučni i tehnološki odgovor na Covid-19 najvažniji je razlog za vjerovanje u budućnost. Optimizam nije vjerovanje da se problemi i katastrofe ne događaju. Umjesto toga, optimizam je vjerovanje da nam rast znanja i tehnoloških sposobnosti daje sve impresivnije alate za rješavanje problema i katastrofa s kojima ćemo se suočiti, piše The Spectator.
Dokaz za to vidjeli smo 2020. godine. Trebalo je 3.000 godina čovječanstvu da razvije vakcinu protiv dječje paralize i malih boginja. Moderna je za dva dana dizajnirala vakcinu protiv Covid-19.
Da smo se suočili s ovim novim koronavirusom 2005. godine, ne bismo imali tehnologiju ni da zamislimo takva mRNA cjepiva. Da se pojavio virus 1975. ne bismo imali mogućnost očitavanja genoma virusa. Da se pandemija pojavila 1950. godine, ne bi imali nijedan respirator na planeti. A da smo patili od ove pandemije prije interneta, naša ekonomija bi se u potpunosti srušila, kao i naši društveni odnosi.
2020. godina možda nije najbolja godina ikad, ali svakako je, kako kaže Tony Morley, “najbolja godina za preživljavanje kuge”.
Ukratko, ova bolest bi bila gora u bilo kojoj drugoj eri, a napredak u posljednjih nekoliko decenija bio je tako brz, a ljudska kreativnost pod pritiskom toliko impresivna, da nas čak i veliki zastoji vrate samo nekoliko godina unatrag. Samo tri godine u historiji bile su bolje u pogledu BDP-a po stanovniku, ekstremnog siromaštva i smrtnosti djece – 2017., 2018. i 2019.
Uprkos pandemiji i globalnoj blokadi, udio hronične gladi trenutno je za četvrtinu manji nego 2000. godine, smrtnost djece opala je za 40 posto, a ekstremno siromaštvo za dvije trećine.
Daleko od toga da je bila najgora godina ikada, 2020. bila je četvrta najbolja godina u historiji čovječanstva, zaključuje u svom tekstu The Spectator.
federalna.ba/Fena
