Već godinama sadržaji sa društvene mreže TikTok inspiriraju djecu da učestvuju u opasnim izazovima, ali posljedice jednog od njih, kada je o BiH riječ, čini se da nikada nisu bile teže.
Prema informacijama iz policijskih agencija i zdravstvenih institucija, više od 20 tinejdžera zadobilo je povrede, nakon učešća u izazovu “Supermen“ tokom kojeg djeca jedno drugo bacaju u zrak.
Neka od njih su i teško povrijeđena.
– Ne bih minimizirala težinu dešavanja, ali ja uvijek napomenem da tokom odrastanja svih generacija imamo period kojeg nazivamo “lude godine“.
Mozak drugačije počinje raditi, pa mladi čovjek ima potrebu da ispituje sopstvene granice, da uradi nešto neočekivano i nečuveno, oni najčešće vjeruju da su najpametniji u tom periodu. Oni na društvenim mrežama, konkretno na TikToku, samo dobijaju ideje za svoje postupke – kaže psihologinja Nermina Vehabović – Rudež.
Roditelj ne smije biti nemoćan
I sama, u svakodnevnom radu sa maloljetnicima, razgovara sa djecom koja su učestvovala u ovakvim i sličnim izazovima, te ukazuje na odgovornost roditelja, porodice, pa i šire društvene zajednice.
– Zadaća roditelja je da kontrolišu, ali od ranih godina, njihove aktivnosti na mrežama. Vi jednom tinejdžeru ne možete oduzeti mobitel, jer slijedi reakcija koja nije adekvatna pošto im je mobitel centar svih dešavanja. U prilici sam da pričam sa djecom, koja priznaju da tamo pronalaze izazove.
Roditelj se čini nemoćan, a ne smije biti nemoćan. Dijete može vidjeti različite izazove, ali hoće li to uraditi zavisi od njegove osobnosti, prilika u kojima se nalazi, nekih dubokih unutarnjih rana, a na sve to dolazi i adolescencija.
Kao profesionalncu i čovjeku jako bi mi bilo važno da odrasli razumiju da kažnjavanje ne pomaže. Tu pomaže iskreni, ljudski razgovor. Sinoć sam imala jedan takav razgovor u kojem dijete govori o učešću u izazovu, pa sve pravda rečenicom da su se „bacali“, ali da se niko nije udario. Tek nakon pitanja šta bi uradilo da je neko poginuo počelo je razmišljati. Sa djecom pričao o izazovima, bez obzira kojim povodom oni dolaze. Njima treba objašnjavati posljedice, koje ne mogu da prepoznaju – ističe Vehabović – Rudež.
Zakonska ograničenja
Pojedine zemlje uvode ili planiraju zakonska ograničenja korištenja društvenih mreža za maloljetne osobe, a naša sagovornica se slaže da i BiH treba razmišljati u tom pravcu. S tim da u donošenje odluka moraju biti uključeni eksperti, da im moraju prethoditi široke konsultacije, te da se to ne smije raditi na brzinu.
– Mi vidimo da odrasli nisu u stanju da drže kontrolu nad tim, pa onda očito morate zakonom nešto zaustaviti. Kao i kod pušenja. Da smo svi odgovorni, ne bismo pušili i ne bi nam trebao zakon, ali pošto nismo, pošto ugrožavamo jedni druge, to se reguliše zabranama. Vi destabilizirate mladost nuđenjem takvih sadržaja. Oni su 24 sata, a ne 5 ili 10 minuta, stalno izloženi zabavnim sadržajima, od kojih 1 posto možda bude nešto korisno, gdje nešto mogu i naučiti, a sve ostalo je vrlo upitno ko, šta i zašto propagira to. U donošenje zakona moraju biti uključeni pedagozi, psihologe, roditelje, izvršiti analize pa onda donositi rješenja, jer ne možemo ih prepisivati od drugih – kaže psihologinja Nermina Vehabović – Rudež za “Avaz”.