Tema dana – Kako je COVID utjecao na obrazovanje u BiH

Pandemija COVID-19 prouzrokovala je najveći poremećaj obrazovanja u historiji, koji je utjecao na učenike i nastavnike širom svijeta.

Čak 94 posto učenika širom svijeta oštećeno je posljedicama pandemije na obrazovanje, odnosno 1,58 milijardi djece i mladih, u sistemu od predškolskog do visokog obrazovanja u 200 zemalja.

Uprkos tome, Olivera Đeorđić Nedić, profesorica geografije i demokratije iz Doboja, mišljenja je da je pandemija ipak donijela i “svojevrsnu revoluciju u obrazovanju”, ako je posmatramo iz perspektive koristi.

Pandemija je jedna promjena na koju balkanski sistemi nisu bili pripremljeni, no itekako smo bili svjedoci koliko je bitno kapacitirati nastavnički kadar da dočeka jednu kriznu situaciju u obrazovanju.

Bosna i Hercegovina nema agenciju za akreditovanje programa stručnog usavršavanja, nema katalog stručnog usavršavanja, stoga smo apsolutno nepriprepremljeni stajali ispred takvog velikog izazova”, smatra Đeorđić Nedić.

Inače, Olivera Đeorđić Nedić je jedna od stotinu najboljih profesora svijeta, dobitnica je najprestižnije nagrade u polju obrazovanja, Globalna nagrada za nastavnike/AKS Education Award. A, sve je počelo od EduBalkan virtuelne zajednice koja je u polju obrazovanja pokušala odgovoriti situaciji u kojoj se svijet našao.

Ono što je pandemija donijela kao potrebu, jeste da promptno odgovorimo i ne čekamo da se sistemi dosjete da riješe tu problematiku – desile su se tzv. nastavničke zajednice.

„Spomenut ću Asocijaciju najboljih nastavnika bivše Jugoslavije, koja je osnovala EDU Balkan mrežu, koja je u samo 15 dana okupila 28.000 nastavnika koji su razmjenjivali materijale, povezivali se, usavršavali svoje nastavne prakse. Rekla bih da je ova pandemija donijela jedan zaokret u potrebama i pristupima obrazovanju“, govori Đeorđić Nedić.

Mišljenja je da se definitivno moraju ojačati digitalne kompetencije.

„Digitalna sposobnost našeg učenika da reaguje, da se snalazi u digitalnom svijetu je jedna od ključnih i sada imamo priliku napraviti ‘recept’ obrazovnog sistema“, napominje Đeorđić Nedić.

Kako online nastavu učiniti efikasnom?

„Od marta prošle godine pokušali smo na jedan inovativan način da primijenimo ono što smo dobili od platformi (Microsoft Teams, Zoom, Skype, WebRoom, Adobe Connect…) koje smo koristili. Veoma važna karika u tome svemu je motivacija učenika. Njihov osjećaj vlasništva nad procesom.

Mislim da ne koristimo niti deseti dio mogućnosti koje nam nude platforme, a kada bismo koristili, učenici bi zaista mogli da se postave u ulogu istraživača. Pokušavamo da kroz sekciju Medijska pismenost osavremenimo sadržaje iz kurikuluma“, napominje Đeorđić Nedić.

Učiteljima potrebna bolja edukacija

Kriza COVID-19 rasvijetlila je i činjenicu da je učiteljima širom svijeta potrebna bolja edukacija u cilju novih metoda podučavanja.

Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, Nedić smatra da je potrebno uvesti metodologiju reformisanja obrazovnog sistema koja mora da uključi i akademsku zajednicu i pripadajuća relevantna ministarstva kao i praktičare iz učionica.

Kada je riječ o izmijenjenom sistemu obrazovanja, profesorica Olivera Đeorđić Nedić nam govori kako još uvijek imamo „prekrcat nastavni plan i program kojeg je nemoguć provesti i u 45-minutnoj formi“.

„Zbog toga će ove platforme biti korisne za dodatne aktivnosti da motivišu djecu, posebno onu koja imaju određene specifične afinitete i žele više da znaju, a same platforme omogućuju individualiziran pristup svakom djetetu. To je zapravo ključ uspješnih sistema, što je pokazalo i PISA testiranje“, govori Đeorđić Nedić.

Šta obrazovne vlasti trebaju uraditi?

Kako bi unaprijedili kvalitetu obrazovanja, obrazovne vlasti, prema mišljenju ove uvažene profesorice, moraju prije svega investirati u obrazovanje.

„Oni moraju kapacitirati škole. Naše škole nisu opremljene. Nije dovoljno obojiti zidove niti digitalizovati učionice, ako to ne prati priprema nastavnog kadra koji će to primijeniti, koji će razvijati svoje ključne kompetencije i vještine, a zatim ih upotrebljavati u komunikaciji i diskursu sa svojim učenicima. Dakle, obrazovne vlasti se moraju okrenuti ka istinskim reformama“, ističe Đeorđić Nedić.

Šta mogu uraditi roditelji?

„Svi uspješni sistemi – od finskog, švedskog, tog skandinavskog modela, zatim japanski obrazovni sistem imaju jak taj roditeljski aktivizam i uključenost roditelja u procese. Dakle, roditelji se ne drže izvan nastavnog procesa, nego su ravnopravan partner. Ako je neko uključen, on će potpuno drugačije osjećati i probleme i izazove, i sigurno će, kroz taj osjećaj vlasništva nad tim procesom, davati daleko veći doprinos, umjesto što bi mogao, iz prosto redukovanih informacija, ući samo u ulogu kritičara, pa možda čak, na neki način, i otežavati taj proces“, pojašnjava Đeorđić Nedić.

Hoće li obrazovanje biti isto kao prije?

Obrazovanje i ne treba biti isto kao i prije. Ne smije. Mi sad imamo nastavnike koji nikada nisu upotrebljavali platforme, a sada svi od reda koriste. Mi moramo početi posmatrati našu stvarnost kroz koristi i kroz potencijalna unapređenja. Jako smo skloni i mi, prosvjetni radnici, da unaprijed sve osudimo, pa tako i online nastavu.

Ona možda nije na najsretniji način uvedena, mi nismo sigurno, pripremljeni za to, ali ako mi kažemo da je to loše, da to nema budućnost, onda nema šansi da naši učenici to dožive kao nešto kroz šta oni mogu vježbati svoje kompetencije“, zaključuje te dodaje kako su i djeca naučila da koriste platforme, a do sada je internet u njihovim rukama bio korišten isključivo nekritički.

Olivera Đeorđić Nedić, podsjetimo, profesorica geografije i demokratije iz Doboja, nositeljica priznanja za najbolje nastavnike svijeta iz Bosne i Hercegovine, smatra da će sistem itekako razumjeti potrebu da obrazovanje bude stub društva i da se posmatra kao investicija a ne kao rashod.

Radiosarajevo.ba

Facebook
Twitter
X
WhatsApp
Telegram
Email
Print