Ljubav prema starinama Vildana Kaniža iz Donjeg Vakufa poprimila je od svoje majke. Primjerke starih bosanskih predmeta za svakodnevnu upotrebu njena majka godinama je pažljivo sakupljala u sehari, a Vildana je u želji da i drugi vide tu ljepotu, opremila jednu bosansku sobu.
Tkani ćilimi, sehare, alemija, tkane bošče, vezeni zarčići, čavrme, baula, džezve, sahani i čase, svilom vezeni jastuci, džerdžefi, stapovi, bešika i ovčije kožice, samo su dio porodične zbirke u domu Kaniža.
– Dosta je stvari za koje sam sentimentalno vezana, kao što su male makazice moje rahmetli nene koja je radila ručni rad. Nena je mojoj mami dala jameniju davne 1982. godine kada se moj brat rodio, tu su i jamenije sa kericama. U tetkinom ruhu bili su vezeni zarčići koji su trenutno na prozorima – navodi Vildana.
Od svih stvari u bosanskoj sobi, najdraža joj je mala bijela drvena stolčica, koja ima posebnu priču.
– Moj rahmetli dedo napravio je tu drvenu štokrlu u zatvoru. Naime, dedu hafiza Zakira ef. Kanižu, su zatvorili 1945. godine i zbog tadašnjeg sistema i svog rada bio je primoran da promijeni zanimanje, te je u zatvoru počeo da izučava stolarski zanat i štokrla je prvo što je tada napravio – ističe Kaniža, dodajući da je ona vremenom stolicu prefarbala i pokušala je sačuvati od propadanja kao uspomenu na rahmetli dedu.
Nastavnica Bosanskog jezika i književnosti ljubav prema starinama pronašla je i u poslu koji se bavi, u knjigama, pričama i pjesmama u kojima se ti predmeti spominju.
– Narodna književnost puna je tih lijepih riječi, tradicije, predmeta koji su se koristili i naprosto ih morate zavoljeti. Kada bih pročitaj neku riječ a ne znam joj značenje počnem da tražim šta to znači, nazivi tih predmeta i danas su mnogima nepoznanica, jer se brojni od njih nikako ili skoro nikako ne koriste – navodi Kaniža.
Svi članovi porodice starine iz svojih domova donose u kuću Kaniža kako bi bili izloženi u njihovoj sobi.
– Neke stvari nađemo i usput, jer pojedinci ne cijene te predmete pa ih odbacuju, mi ih rado uzimamo kako bi ih sačuvali. Mada, drago mi je da dosta mladih vole ove predmete i ovakve prostore, jer nailazim uglavnom na pozitivne komentare – kaže Kaniža, dodajući da joj prijateljice često kažu da bi u toj sobi rado popile kahvu.
Svi ovi predmeti traže posebnu pažnju i tretman.
– Neke se stvari ne smiju ni prati, pa se dobro očiste, dok ostale čistim i perem veoma pažljivo jer se radi o starim predmetima kojima samo nastojimo produžiti vijek trajanja – pojašnjava.
I dalje će, ističe, nastaviti njegovati tradiciju i u svom domu čuvati uspomenu na svoje pretke i njihove običaje.
faktor.ba
