Mi u Bosni i Hercegovini imamo jednu ružan običaj – da zaboravljamo. Činjenica je da se rijetko zaboravljamo historiju. Valjda je teška, pa se tako lakše živi. No, nažalost, nerijetko zaboravljamo i prijatelje.
Sutra će se navršiti 28 godina kako se, se, želeći ukazati svijetu na rat u Bosni i Hercegovini, Britanac Graham Bamford usred bijela dana ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta polio benzinom i zapalio.
Iako je tog 29. aprila žrtvovao sebe danas se njegovo ime ovdje spominje rijetko, tek 6. aprila, tokom dodjele nagrade nazvane po njemu koju je ustanovila Gradska uprava Grada Sarajeva 2009.
Nažalost, za većinu građana Bosne i Hercegovine Graham Bamford je tipično britansko ime i prezime, bez posebnog značenja.
Ovaj plemeniti Britanac se na današnji dan, 29. aprila 1993, usred bijela dana ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta polio benzinom i zapalio.
Bamforda smrt u najstrašnijim mukama bio je njegov način da ukaže na stradanje građana Bosne i Hercegovine, koji su bjesomučno ubijani, proganjani i ponižavani samo zato što se drukčije zovu i mole Bogu.
“Britanska vojska ne smije biti počasnom gardom na masovnoj sahrani. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju da im političari daju ono što sigurno mogu dati – vojnu zaštitu”, napisao je 48-godišnji Britanac u oproštajnom pismu.
Ovaj britanski Jan Palach ni na koji način nije bio povezan s BiH i njenim građanima, ali su ga slike užasa iz BiH natjerale na žrtvovanje.
Bamford je, duboko ljudski, bio duboko potresen slikama koje su stizale iz Hrvatske i BiH. U tadašnjim svjedočenjima poznanika i psihologa, u svakoj je dječijoj žrtvi u BiH vidio svoju kćerku. Njegovo stanje se pogoršalo nakon snimaka masakra u Ahmićima, 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 116 osoba, a među njima i tromjesečna beba.
“Njegov ljudski čin saosjećanja s patnjama bosanskih ljudi, žena i djece prevazilazi sve licemjerne predstave o ljudskosti koje nam isporučuje doba bez morala i stida. Umro je u strašnim mukama. Kada je vidio na televiziji snimak spaljenih porodica u Ahmićima. Pokušao je pozvati vladu svoje države da zaštiti nedužni bosanskohercegovački narod i zaustavi agresiju i genocid. Napisao je 29. aprila 1993. godine u svom oproštajnom pismu: ” Dosta je više stajanja po strani, dosta je ugljenisanih tijela u spaljenim kućama”. Danas su njegove oproštajne riječi još aktulenije, važnije”, podsjetili su ranije iz Instituta za istraživanje genocida, Kanada (IGC) na čelu sa profesorom Emirom Ramićem.
Sjećanje na Bamforda u BiH danas postoji tek u tragovima. Poneki novinski tekst na godišnjicu njegovog plemenitog čina i nagrada Grada Sarajeva koja se dodjeljuje za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam.
Radio Sarajevo