Sjajna sportska priča iz srca Bosne i Hercegovine!

U bosanskohercegovačkom društvu prva asocijacija na riječ “ragbi” je da je to jedna sportska igra u kojoj grubijani i siledžije jurcaju po zelenom terenu koristeći jajoliku loptu samo kao sredstvo da bi se tukli ili povrijeđivali jedne druge. Dakako da je stvarnost dosta drugačija jer je ragbi jedan od najboljih sportova u kojima se osobe, pogotovo mlađe, formiraju u zdrave, jake i stabilne osobe. Da je to pravi sport za djecu i da se roditelji nemaju zaista čega plašiti potvrdio nam je u razgovoru Goran Zovko, predsjednik Ragbi Kluba Čelik Zenica.

Za Zeničane ste vjerovatno morali čuti. Radi se o jednom od najuspješnijih sportskih kolektiva na Balkanu, a sasvim sigurno da su najtrojefniji bh. klub u bilo kojem sportu. 7 puta su osvajali ligu SFRJ, 6 puta Jugoslovenski Kup, a osim Zeničana nijedan drugi ragbi klub iz Bosne i Hercegovine nije uspio da osvoji bosanskohercegovačko prvenstvo te je jasno da u državnom prvenstvu Čelik i nema pravih konkurenata. Zeničani su u sezoni 2014/2015 uspjeli osvojiti i Regionalnu ligu. Ragbijaši Čelika uglavnom čine i okosnicu ragbi reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nažalost klub godinama jedva preživljava, teško obezbjeđuje minimalne uslove za rad i trening te funkcionišu samo zahvaljujući volji i trudu par ljudi i igrača koji ljubav prema igri i klubu stavljaju ispred svega.

Da li Ragbijaši Čelika zaslužuju veće poštovanje te bolji odnos grada, sponzora, navijača i samih Zeničana procijenite sami nakon što pročitate ovaj intervju.

Možete li čitateljima približiti pojam ragbija, kakav je to sport i koja vrsta ragbija se igra konkretno u Bosni i Hercegovini?

Rugby union, ragbi koji mi igramo u Bosni i Hercegovini je do 1995. godine isključivo amaterski sport, mada se danas profesionalno igra širom svijeta. Igra se ovalnom loptom koju je zabranjeno rukama dodavati prema naprijed, dok je napucavanje lopte nogom dozvoljeno u smjeru protivničkih vrata. Također bodovi se u ragbiju osvajaju polaganjem lopte u prostor iza protivničkih vrata predviđenim za to ili postizanjem zgoditka na način da lopta napucana nogom prođe između obje stative i iznad grede. Prekidi u oba sporta uključuju skup, kada se igrači dvaju suprotstavljenih momčadi međusobno guraju nastojeći pritom izgurati protivnike što dalje i tako otvoriti put svojim brzim igračima na putu za polaganje, te lineout, vraćanje lopte u igru na način da se igrači dvaju momčadi rasporede usporedno okrenuti jedni drugima nastojeći uhvatiti loptu koju baca igrač sa strane. Bodovi, Zgoditak (score) je postignut kada se lopta položi iza protivničke skor linije i vrijedi 5 bodova, ako je pretvaranje (pucanje lopte na gol kroz rašlje) koje se dodjeljuje nakon polaganja (skora) uspješno, još 2 boda se upisuju. Kazneno pretvaranje kao i «dropgol» (udarac nogom odskočne lopte) iz igre vrijede 3 boda. Osnovna podjela Rugby uniona je na broj igrača u ekipama pa se tako i Ragbi kao sport dijeli u discipline 7s (sedam igrača u ekipi) Olimpijska disciplina od 2016, Ragbi 10s (deset igrača u ekipi) i Ragbi 15s (petnaest igrača u ekipi), u svim navedenim disciplinama podjednako nastupaju i muškarci i žene. Pored Rugby Union postoji i Rugby League 13-ka (trinaest igrača na terenu) ali taj vid ragbija se jako slabo igra na čitavom prostoru ex. Jugoslavije pa tako i kod nas. Uz ragbi, ljudi često vežu pojam i Američkog fudbala gdje igrači uz potpuno drukčija pravila nastupaju u kacigama i sa zaštitnom opremom (to najčešće viđate u filmovima), pa ga gledaoci miješaju sa ragbijem.

Kakvi su uslovi u klubu, da li je zdrava sredina za rad i postoje li osnovni uslovi za trening i utakmice?

Uslovi u klubu se u posljednje vrijeme normaliziraju, kada kažem normaliziraju mislim na to da sve svoje obaveze koje su vezane za troškove kluba pokušavamo izmiriti na vrijeme, najviše zahvaljujući našim članovima, od igrača, trenera, fizioterapeuta, doktora pa i članova UO koji rade volonterski bez ikakve naknade za rad. Ako pogledate ostale sportske kolektive u gradu Zenici ili pak u BiH možemo sa razlogom reći da smo među najuspješnijim kolektivima, ako uz to dodamo i rezultate koje redovno ostvarujemo, te napominjem da smo rijetki koji ne naplaćuju članarinu za rad sa mlađim uzrastima.

Poznato je da se ragbi igra iz ljubavi prema toj igri, ali da li i pored toga igrači primaju platu za svoj angažman?

Čista ljubav prema ragbiju je 100% volonterizam, koji često dovodi u pitanje i sopstvene poslove od kojih zavisi i lična egzistencija. Ovaj primjer mislim da bi trebali slijediti i ostali sportski kolektivi (čast izuzecima), raditi sa omladinom iz Zenice, te u konačnici imati svoje sopstvene igrače i trenere, a ne uvoziti iste koji su možda i čak sumnjive kvalitete, u smislu rada i rezultata. Dakle igrači našeg kluba ne primaju novčanu naknadu za igranje niti je zahtijevaju!

Koja su vaša očekivanja za ovu sezonu, u okviru prventsva BiH i regionalne lige?

Regionalna liga 2016-2017 je upravo završila. U zadnjem kolu RK Čelik je gostovao u Ljubljani i u vrlo tijesnoj utakmici izgubio u posljednjim minutama, mada nismo nezadovoljni ako pogledamo da smo na toj utakmici imali igrače sa prosjekom godina 21. S obzirom na uslove koje imamo i igrački kadar, zadovoljni smo postignutim uspjehom u RRC ligi ove sezone. Pobjednik je RRC lige za ovu sezonu je RK Nada iz Splita. Napominjem da je ova godina, kao i naredna za nas nešto kao razvojni period jer puni doprinos ove mlade generacije očekujemo tek sljedeće godine. U okviru Prvenstva BiH RK Čelik je dominantan u svim takmičarskim kategorijama kao i proteklih godina, ali napominjem da su i ostali klubovi iz BiH počeli malo ozbiljniji rad tako da bi ova godina mogla biti zanimljiva na svim frontovima.

Pošto dominirate što se tiče domaćeg prventsva, a i u regionalnoj ligi igrate zapaženu ulogu, koliko je sportska javnost zainteresovana za vaš uspjeh?

Mediji u posljednje vrijeme iskreno daju malo više pažnje RK Čelik, generalno ragbiju. Možda razlog možemo potražiti u nedostatku pozitivnih vijesti iz “tradicionalnih sportova“. Kako i sami vidite u tim sportovima nemamo nikakvih pomaka samo sivilo. Tako da ragbi rezultati i uspjeh naših sportista možemo nazvati i pozitivna BiH. Situacija se mijenja na bolje u tom pogledu ali još uvijek nedovoljno, bar što se tiče ragbija u BiH.

Da li je osvajanje titule regionalnog prvaka prije 2 godine doprinijelo popularizaciji sporta i kluba, iz perspektive medijskog praćenja, podrške sponzora?

Iskreno NE. U jednom momentu bili smo senzacija kako u gradu Zenici tako u državi, ali znate kako to kod nas bude sedam dana i onda sve po starom. Popularizacija ragbi sporta više nije upitna ako pratite rad RK Čelik, znate da mi nismo samo aktivni na sportskim terenima i nego i van terena, nekada nas je pratila sjena grubog sporta sada kod nas paraleno možete vidjeti djevojčice i dječake svih uzrasta, ženske i muške trenere, radimo u školama i uključujemo se u humanitarne aktivnosti, ali problem ostaje i dalje nezainteresovanost mladih za sport generalno. Nažalost Zenica danas samo nosi epitet grada sporta dok je situacija na terenima katastrofalna.

Imate li podršku grada?

Podršku grada imamo, mada se na tom planu može još dosta uraditi. Današnja ekonomska situacija u zemlji kao i izdvajanje za sport u našem gradu, kantonu, federaciji nije dovoljno za razvoj sporta općenito, a time i ragbija. Mislim da je netransparentnost u dodjeli sredstava iz budžeta institucija, neprimjenjivanje zadanih kriterija i korupcija najveći problem. Nadamo se da će doći do pozitivnih promjena za sport u Zenici i da će klubovi koji savjesno i transparentno rade u svojim sredinama imati i koristi te bolje ulove rada kao i dovoljna finansijska sredstva za razvoj svojih sportova.


Imate li sponzora i koliko je ragbi kao sport privlačan sponzorima, pogotovo u našoj zemlji?

Nepravedno smo zapostavljeni od strane sponzora, mogu slobodno reći da nemamo, jer nismo prepoznati od strane sponzora, iako možemo sa sigurnošću reći da RK Čelik kao sportski kolektiv može donijeti sponzorima mnogo veću vidljivost nego ostali sportovi skupa. Razmislite o sljedećem: sve naše selekcije uglavnom igraju utakmice van granica BiH, na seniorskim utakmicama u okviru RRC lige punimo stadion u Zenici itd. Na zapadu je to malo drugačije jednostavno imate sponzore koji znaju šta žele, ovdje je to teško.

Da li je ragbi privlačan za djecu i omladinu u Zenici i kakvo je stanje što se tiče njihovog upisa u vaš klub?

Kako sam spomenuo ranije ragbi jeste atraktivan sport i zanimljiv, u jednom od naših projektata ‘’Get into Rugby“ smo uz sve moguće dozvole uspjeli doći u škole i raditi sa školskom populacijom, ali odaziv je bio jako slab, čak smo edukovali i profesore sporta i TZO ali jednostavno današnja djeca imaju veliki problem, djeca jednostavno nisu zainteresirana za sport. Možda je krivac društvo, možda roditelji, ovo moderno vrijeme u kojem živimo, možda nekada u budućnosti budu, ko zna. Mi i dalje radimo i pružamo 100% podršku svima koji nam se pridruže. Ragbi je obiteljski sport gdje su uključene porodice koje vole ragbi, koje se druže i koje zajedničkim snagama pružaju podršku ovom sportu. Nešto slično i mi pokušavamo uraditi u našem gradu. Ljudi imaju predrasude prema ragbiju, pogotovo kada se radi o mlađim uzrastima. Mlađi uzrasti ne igraju kontaktni ragbi u onakvom obliku kao seniorski timovi. Rad s mlađim kategorijama je drugačiji, manje je grubih kontakta, više igre i zabave. Mlađi uzrasti prvo uče pravila, pokrete i poteze sa ragbi loptom te kasnije nekad i poteze kakve vidimo kod odraslih. Ragbi se kao i svaki drugi sport uči godinama, te se nakon toga postaje ragbi igrač u punom smislu riječi, kao igrači koje gledamo na velikim sportskim susretima. Mislim da je potrebna edukacija omladine o ragbiju, te će se na taj način srušiti predrasude o ovom sportu.Ovaj grad je prije imao u svakom kvartu jednu ragbi ekipu ili djecu koja su igrali ragbi.

Koji je prema Vama najveći problem za sport u gradu Zenica?

Nedostatak strategije za razvoj sporta, iako ona možda postoji za sada je samo slovo na papiru, nedostatak gradskog sportskog saveza koji bi zaista vodio brigu o klubovima i sportistima, nedostatak kvalitetnih trenera i edukatora, nedostatak školskih sekcija i školskih takmičenja, netransparetno dijeljenje javnih sredstava, odlazak mladih vani. Jednostavno problema je mnogo, svi nekako pričaju i to je tako posljednjih 20 godina. Problema je dosta ali se iskrenim pristupom i zalaganjem i upornošću, uz podršku lokalne zajednice može dosta toga uraditi za sport u našem gradu. Treba prestati sa praksom povlaštenih sportskih kolektiva i klubova na račun zanemarivanja ostalih.

Da li je raspodjela sredstava za sport ravnopravna prema svim sportskim kolektivima u Zenici, kao i da li se ta sredstva utroše na najbolji način?

Definitivno NE, nedavno ste mogli pročitati izvještaj o utrošku sredstava iz gradske kase u protekle tri godine. Nadamo se da će u idućem periodu biti mnogo bolje nego dosad. Treba prestati sa zanemarivanjem sportova u ovom gradu koji su manje atraktivni, a imaju bolje rezultate nego “popularni” sportovi u ovom gradu. Problem je što nema registra klubova u našem gradu, klubove vode pojedinci, skupština, UO ne postoji, Sportski savez nije angažiran u punom obliku, dugovanja klubova su velika, a ekonomska situacija je loša itd. Problema je dosta, ali su oni rješivi uz suradnju klubova i gradske administracije. Možemo biti partneri u svemu ovome, a ne suprostavljene strane kako nekada zna da bude.Sport je u interesu ovog grada, samo se metodologija suradnje sa klubovima mora promjeniti.

Zaslužuju li neki popularniji sportovi toliko veća sredstva od grada, prvenstveno NK Čelik?

NE, pogotovo ako ta sredstva daje grad Zenica, to su i naši novci, pogledajte ovako, već spomenuti klub je profesionalni klub, što znači da treneri, igrači, i uprava koja ih prati prima platu za svoj rad. Uz sve sponzore i ostale prihode, opet grad finansira njihov rad. Ovo isto važi i za neke druge sportove. Mi kao klub dajemo podršku NK Čelik, ali svi smo svjedoci u kakvoj se situaciji nalazi naš nogometni klub. Sa dolaskom novih ljudi, vjerujem da će se situacija popraviti, ali korisnici javnih sredstava bi trebali biti amaterski klubovi i udruženja koja svoj rad zasnivaju na volonterizmu. Ipak u ovom gradu postoje i mnogi drugi klubovi i sportski kolektivi i pojedinci koji zaslužuju više podrške nego što je dobivaju sada.


Kakva je uloga Sportskog saveza? Da li ste se njima obraćali u vezi svojih problema?

Nažalost vrlo ograničena. Mi kao klub nismo vidjeli nikakvu korist od Sportskog saveza grada. On bi trebao da bude veza između klubova i gradske administracije, da zastupa interese klubova te da se bori za njih. Morati ćete pitati ljude iz Sportskog saveza kakva je njihova uloga u našem gradu.

Postoji li neki drugi način na koji Grad ili sponzori mogu pomoći klubu, osim finansijskog?

Naravno! U više navrata smo se obraćali nadležnim institucijama grada sa raznim dopisima, projektima pa čak i peticijama. Kolektivi kao što je RK Čelik upravo najviše sredstava troše na pronalazak rješenja oko terena za trening i utakmice, plaćanje svlačionica i pratećih objekata. Nikada nismo dobili odgovor. Nekada je naš kolektiv imao svoje prostorije, svoje svlačionice sa svim pratećim elementima koje smo izgubili, a nikada nismo dobili ništa na korištenje kao kompenzaciju. Sad klub sve plaća, od korištenja terena do svlačionica itd. Modaliteta ima više, samo je pitanje dobre volje za rješavanje nagomilanih problema kako u ragbiju tako i u ostalim sportovima.

Da li je prema vašem mišljenju jedan ragbi igrač koji se bori i „gine na terenu“, a za to ne dobija platu, manje vrijedan od npr. fudbalera ili košarkaša?

Naši igrači i treneri koji čine 90% okosnice reprezentacije ginu bukvalno na terenu za oba dresa, rizikuju povrede, rizikuju odsustvo sa posla ili pak uzimaju neplaćene dane u fimama u kojima su zaposleni da bi mogli igrati utakmice. Mislim da nije pitanje vrijednosti, pitanje je odnosa i ljubavi prema ovom sportu, strasti, upornosti, želje za dokazivanjem, pa ako želite i hrabrosti. Ovo Vam sve govori, i da, vrijedniji su iz gore nabrojanih razloga, apsolutno. Pitajte građane našeg grada.

Poznato je da okosnicu reprezentacije BiH, a možemo slobodno reći i skoro čitav tim čine ragbisti Čelika. Imaju li ti igrači obezbjeđena neka novčana primanja i osnovne uslove za trening i igru?

Jedino što u ovome momentu našim igračima može priuštiti Ragbi savez BiH su kakvi takvi uslovi za trening koji su daleko od idealnih, medicinsku pomoć na terenu, prijevoz i hranu na utakmici. Jednostavno to je ragbi, bilo bi lijepo kada bi mogli da im ponude nešto više ali to je nemoguće, iako napominjem da ovi momci i djevojke zaslužuju daleko veći podršku ako ništa razumijevanje sredine iz koje dolaze, podršku ne samo grada nego i države jer smiješno je da neko za plakanje i valjanje po terenu dobije platu koliko iznosi skoro pa naš godišnji budžet.

S obzirom da je ragbi poznat kao najgrublji sport, da li je to zaista tako? Trebaju li se roditelji bojati da pošalju svoje dijete da trenira ovaj sport?

Ne. Ono sto ljudi vide kao ragbi izgleda zaista malo drugačije nego u drugim sportovima, guranje i obaranje su sastavni dio igre, ali iz ugla igrača, to nije ništa više grubo u odnosu na druge kontaktne sportove. U uvodu smo spomenuli razne discipline ragbija, ali nismo spominjali da je trenutno vrlo popularna igra ne kontakt ragbija ( TOUCH ili TAG ) koji se izvodi na način da je spriječen skoro svaki način obaranja ili guranja protivnika. Ovaj način smo i mi prihvatili u našoj metodici rada sa mladima, gdje ih uvodimo na ragbi približavamo sportu i tek postepeno kako usvajaju gradivo učimo kontaktu. Ali svakako vrijedno spomena jeste da u današnjem ragbiju imate mnogo manje ozbiljnih povreda nego recimo u fudbalu.

Poznato je i „treće poluvrijeme“ u ragbiju. Možete li nam reći nešto više o tome?

Treće poluvrijeme je više od tradicije, ono predstavlja i obavezu ekipa da zajedno poslije utakmice sjede i druže se pa čak sa sudijama razgovaraju o završenoj utakmici. U ragbiju postoji izreka „sve što se desi na terenu ostaje na terenu“. To su vrijednosti koje njeguje ragbi, dobro druženje, komunikacija i uživanje u ragbiju.

Kakvi su planovi kluba u narednom periodu?

Ragbi klub Čelik ove godine proslavlja 45 godina postojanja i to je veliki jubilej za naš klub, pa smo u sklopu toga odlučili da 2017. godina bude u znaku ragbija. Već smo organizovali evente: postavke slika i eksponata u gradskom muzeju, okupljanje svih generacija zeničkih ragbijaša na svečanoj večeri. U sklopu RRC lige odigrali smo dvije utakmice, a sada slijede utakmice Prvenstva BiH u ragbiju 15s i 7s, međunarodni turniri za mlade u maju, 7s međunarodni klubski turnir u julu, kao i susreti veterana koji planiramo organizovati u augustu mjesecu, poslije toga nas očekuju ljetni turniri u beach ragbiju te pripreme za novu sezonu RRC-a 2017/2018. Akcenat će biti na radu sa mlađim kategorijama te obnova i uspostava mlađih selekcija, obezbjeđivanje finansijske stabilizacije kluba i nastavak pozitivne priče o ragbiju u ovom gradu.

[fantasysport.ba]

Facebook
Twitter
X
WhatsApp
Telegram
Email
Print