Profesor prava na Northwestern Univerzitetu u Chicagu i autor zahtjeva za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije David Scheffer oglasio se nakon što je Međunarodni sud pravde u Hagu odbio zahtjev naše zemlje za pokretanje revizije presude.
Scheffer navodi da je Međunarodni sud pravde u Hagu odbio zahtjev za reviziju presude od 26. februara 2007. godine kojom bi se ponovo pokrenuo jedan od najvažnijih slučajeva genocida u BiH tokom rata iz 1990-ih godina.
Odgovor registrar od 9. marta i izjavu predsjednika Međunarodnog suda pravde Ronnyja Abrahama nazvao je površnim istupima koji nisu uspjeli objasniti pravne razloge zbog kojih su donijeli zaključke.
“U izostanku takvog prosuđivanja, vjerovatno će biti nesuglasica i velikog broja dezinformacija u vezi sa stvarnim događajima vezanim za najvažniji slučaj genocida u zemljama bivše Jugoslavije”, rekao je Scheffer.
On je pokušao objasniti zbog čega je BiH željela pokrenuti reviziju presude te na kraju i zbog čega je Međunarodni sud pravde donio odluku kojom je zahtjev odbačen.
“Agent koji je predao aplikaciju bio je Sakib Softić, koji je na poziciju agenta BiH imenovan odlukom Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine. Mjesec dana poslije, 4. novembra 2002. godine kada je započelo iznošenje usmenih podneski zbog zahtjeva za reviziju iz Srbije, Međunarodni sud pravde je, bez ikakvog oklijevanja, tretirao Softića kao agenta BiH”, kazao je Scheffer.
Dodao je da je Softić predstavljao BiH u procesu revizije i da nisu postojale indicije da bi, ako Softić dostavi zahtjev za reviziju u spornom slučaju, njegovo imenovanje zahtijevalo novu odluku Predsjedništva BiH.
“U prijevodu, Međunarodni sud pravde je prihvatio odluku Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine i u slučaju revizije koja je pokrenuta iz Srbije, a Srbija to nikada nije dovodila u pitanje”, kazao je Scheffer.
Objasnio je da iz perspektive bh. zakonodavstva uloga Sakiba Softića u procedurama revizije je bila savršeno legitimna i da ukoliko se gleda iz te perspektive, ne postoji nijedan razlog da Softić ne bude legitiman agent i u situaciji u kojoj BiH traži reviziju.
“Na to smo podsjetili registrar Međunarodnog suda pravde 23. februara 2017. godine i u daljoj komunikaciji sa Sudom. Ovaj argument mogao bi biti razlog zbog kojeg predsjednik Međunarodnog suda pravde nije naglasio pitanje imenovanja u izjavi od 9. marta”, navodi Scheffer.
Scheffer je potvrdio da je Međunarodni sud pravde u Hagu u maju 2016. godine obavijestio Softića da je potrebna nova odluka Predsjedništva BiH za njegovo imenovanje, ali da su iskrenu vjerovali kako uslov registra nije utemeljen u Statutu, pravilima i ranijoj praksi.
“Predsjednik suda u Hagu naglasio je drugačiju poentu u izjavi od 9. marta kada je kazao da je Sud smatrao da je sadržaj sve komunikacije sa Sudom tokom 2. marta 2017. godine demonstrirao da ne postoji odluka koju su donijele institucije u ime BiH kao države da se pokrene postupak revizije presude. To pokazuje drugačiju poentu, odnosno nedostatak institucionalne odluke da se podnese zahtjev za reviziju”, kazao je Scheffer.
Izetbegović pismo iz Haga vidio kao priliku da pojasni Softićev legitimitet
Dodaje da su sudije izbjegle javno odlučivati o pitanju jer bi to zahtijevalo u konačnici sadržajnije upoznavanje sa zakonima u BiH zbog čega su odbili ovo pitanje zbog nedostatka nove odluke bh. institucija za podnošenje zahtjeva.
Što se tiče očitovanja koje je Međunarodni sud pravde u Hagu tražio od članova Predsjedništva BiH, Scheffer navodi da je to bio prvi oblik komunikacije “U tim pismima nije spominjana komunikacija sa Sakibom Softićem iz maja 2016. godine. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je pismo vidio kao priliku da objasni pravne osnove za Softićev legitimitet u okviru bh. zakonodavstva”, navodi Scheffer.
Dodao je da je Izetbegović pored pojašnjenja o Softićevom legitimitetu naveo da sva ranija pisma predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića i ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnadka ne predstavljaju zvanični stav institucija BiH.
“Ključna stvar koja bi se mogla skrivati iza izjave predsjednika Međunarodnog suda pravde od 9. marta je da nije samo kolektivna odluka Predsjedništva BiH potrebna za donošenje odluka već su kolektivne odluke potrebne i za izmjene prijašnjih zaključaka. Nije postojala takva odluka Predsjedništva BiH koja se ticala ovlaštenja Softiću iz oktobra 2002. godine. Zbog toga pravni argumenti ukazuju da Softić ostaje ovlašteni agent. Ostaje nejasno zašto je sud u Hagu tražio novi dokaz o institucionalnoj odluci da se pokrene revizija, kada je Softić imao ovlaštenje da je podnese bez novih institucionalnih odluka”, rekao je Scheffer.Što se tiče pisma iz 2016. godine, on je objasnio da na njega svjesno nije odgovoreno što zbog različitih pogleda, ali i zbog toga što bi to trebalo biti pitanje Međunarodnog suda pravde.
“Mi sigurno nismo namjeravali razmatrati registrarov pogled kao dispozitiv, te na taj način zaustaviti svaki dalji rad na zahtjevu za reviziju”, rekao je Scheffer. On smatra da je Sud najprije trebao razmotriti validnost novih činjenica na osnovu kojih bi bio pokrenut proces revizije presude, a zatim da zatraži od tri člana Predsjedništva BiH da iznesu svoje viđenje legitimiteta agenta BiH u skladu sa bh. zakonima.
Slučaj Mladić je nova prilika da se ispita uloga Srbije u zločinima iz 1992. godine
U kontekstu dokaza on navodi da su dokazi genocida nad Bošnjacima predstavljeni tokom suđenja ratnom zločincu Ratku Mladiću, odnosno u decembru 2016. godine za vrijeme iznošenja završnih riječi.
Prema njegovim shvatanjima slučaj Mladića predstavlja novu priliku sudu u Hagu da ispita ulogu Srbije u zločinima iz 1992. godine.
“Prije deset godina je Međunarodni sud pravde odlučio da je Srbija prekršila obaveze iz Konvencije o sprečavanju genocida jer nije kaznila Ratka Mladića za zločine, dok se on krio u Srbiji”, rekao je Scheffer.
Scheffer objašnjava da je mali dio dokaza koji iz suđenja Mladiću bio dostupan sudu u Hagu prije donošenja presude 26. februara 2007. godine, a koji se tiču genocidne namjere iza procesa etničkog čišćenja od 1992. godine. Dodaje da je Karadžić uhapšen u julu 2008. godine, a Mladić u maju 2011. godine i da se osim tih procesa pred Međunarodnim sudom za ratne zločine od 2007. godine vodio još 21 proces zbog ratnih zločina u BiH. “Neuspjeh Srbije da pronađe, a zatim uhapsi Mladića i Karadžića, dok je Međunarodni sud pravde razmatrao slučaj, lišio je sud ključnih dokaza, što je možda i bila namjera Srbije od samog početka”, rekao je Scheffer.
Kako kaže, odlaganje hapšenja zločinaca za vrijeme dok im je Srbija nudila utočište, onemogućavala je sudu u Hagu da donese konačnu presudu o genocidnim namjerama osoba koje su predvodile ubijanje i uništavanje usmjereno protiv muslimana 1992. godine.
“Uloga Srbije u pomaganju bosanskim Srbima u tom periodu je poznata Međunarodnom sudu pravde još od ranije, ali mnogo se više dokaza pojavilo nakon 2007. godine. Međunarodni sud za ratne zločine će uskoro donijeti odluku o krivici Mladića i Karadžića po optužbama za genocid tokom 1992. godine”, kazao je Scheffer. Zaključio je da je zahtjev reviziju bio pripremljena s ciljem da ponudi Međunarodnom sudu pravde u Hagu priliku da pregleda dokaze kako bi odlučili da li se 1992. dogodio genocid i da li je Srbija kriva za to.
izvor teksta:Klix.ba
