Savjetnica: Uzgoj paprike

0
142

Za uzgoj paprike potrebno je nešto više topline nego što to zahtijevaju neke druge biljke. Neće se razvijati na temperaturama koje su niže od 15 ºC, a isto tako joj ne odgovaraju temperature više od 36ºC. Optimalna temperatura za nicanje sjemena paprike je 13ºC, dok je za rast i razvoj biljaka najbolja temperatura između 22 i 25ºC. Paprika nije otporna na niske temperature pa će već pri minimalnom minusu propasti.

Otprilike 20 dana nakon sjetve treba obaviti pikiranje rasada. Rasad se pikira onda kada biljke razviju barem dva stalna lista, a točno vrijeme ovisi o temperaturi i svjetlu. Biljke nakon pikiranja treba zasjeniti za vrijeme jakog sunca kako bi se spriječilo isparavanje vode pa se preporučuje postavljanje zelene mreže.

Paprika ima dosta velike zahtjeve kada je u pitanju voda, a s obzirom na to da korijen ima slabu usisnu moć, nasade paprike će trebati češće navodnjavati.

Ostale mjere održavanja nasada ovise o načinu uzgoja paprike. Ako je paprika uzgajana na foliji, nije potrebno obavljati kultiviranje, ali ako je riječ o uzgoju bez folije, nasade treba kultivirati dva do tri puta, i to odmah nakon navodnjavanja.

Kod uzgoja na otvorenom papriku treba prihranjivati dva do tri puta. Prva prihrana obavlja se deset dana nakon presađivanja, a druga prije nego što se formiraju prvi plodovi. Treću prihranu treba obaviti mjesec dana nakon druge.

Bolesti i štetnici

Da bi uzgoj paprike bio uspješan, potrebno je znati koje bolesti i štetnici mogu napasti nasade i kako ih možemo zaštititi. Najčešća bolest koja napada papriku je plamenjača, a odmah nakon nje slijedi bijela trulež. Ostale bolesti koje se mogu javiti kod uzgoja paprike su pepelnica, venuće i koncentrična pjegavost.

Plamenjača paprike

Plamenjaču paprike najlakše je prepoznati po boji korijena. Plamenjača se javlja oko korijenovog vrata i on uslijed napada poprima tamno crnu boju, a nakon toga dolazi do nekroze i truljenja. Napadnuta biljka vrlo brzo krene venuti i trunuti. Ova bolest se najčešće javlja zbog prevelike vlažnosti, a gljivica koja ju uzrokuje može prezimiti u tlu ili u ostacima biljaka.

Kako bi se spriječila pojava plamenjače potrebno je tretirati sjeme i obaviti sterilizaciju tla. Nakon pikiranja treba provesti preventivnu zaštitu tla s 0,25 %-tnom otopinom popamocarba, dok se svaka presadnica se nakon sadnje zalijeva s 0,25 %-tnom otopinom previcura. Preporučuje se ponoviti postupak svakih 15-ak dana.

Bijela trulež

Znakovi ove gljivične bolesti najčešće se pojavljuju na dijelovima stabljike uz samu razinu zemlje. Napadnuta mjesta mogu se prepoznati po izduženoj vodenoj pjegi koja se širi sve dok ne obuhvati cijelu stabljiku. Listovi se nakon toga krenu lagano sušiti i gube čvrstoću. Mjesto koje je zahvaćeno bijelom truleži postaje prekriveno bijelim micelijem.

Osim na listovima i stabljici, bolest se može pojaviti i na plodovima, a gljivica u tlu može preživjeti i nekoliko godina. Odgovaraju joj lagana i prozračna tla u kojima nema viška vode. Ako dođe do pojave bolesti, nasad treba tretirati fungicidom na bazi aktivnih tvari vinklozolina i iprodiona.

Za prevenciju ove bolesti važno je pravovremeno provoditi preventivne mjere, a to su:

  • pridržavanje plodoreda
  • oranje
  • sterilizacija tla
  • uklanjanje zaraženih biljaka                                   izvor: savjetnica.com