Šimšir (Buxus sempervirens) je vrsta žbuna ili malog drveta iz istoimenog roda Buxus čije ime potiče od turske/tatarske riječi şimşir. Jedan je od najstarijih ukrasnih grmova koga su stari Egipćani gajili u vrtovima još prije 6000 godina. Zelen i ljeti i zimi, pogodan za oblikovanje, lagan za održavanje, dugovječan i skromnih zahtjeva nije slučajno najprodavanija hortikultura. Ovaj simbol besmrtnosti, čvrstoće i postojanosti, kako je zapisano u starim knjigama, teško da će to u Evropi biti nakon 2006. godine.
Naši vrijedni vrtlari, baštovani i svi oni koji se brinu o zelenilu bilo da je na privatnim ili javnim (gradski parkovi, živice gradska groblja i sl.) površinama, bili su veoma iznenađeni kada su tokom 2018. godine uvidjeli razmjere štete na pojedinačnim grmovima šimšira ili živim ogradama od šimšira.
Za veoma kratko vrijeme njihov višegodišnji trud i ispoljena kreativnost u uzgoju i oblikovanju grmova šimšira odjednom je propala. Ta „nepoznata štetočina“ i njegov podmladak na veoma podmukao način ušao je u naše vrtove, bašte i javne površine, bio je prisutan već duže vremena, a da to nismo ni primijetili, u početku na donjim dijelovima grma i u njegovoj unutrašnjosti, a kada je šteta postala vidljiva na vanjskim dijelovima, ove stalno zelene biljke već je poprilično bilo kasno. Samo su mogli svjedočiti potpunom propadanju grma šimšira, i uzaludnom višegodišnjem trudu koje je iznosilo centimetar po centimtar na godinu dana, uloženom u njegovo oblikovanje i uređivanje.
Taj uljez u naše bašte je ubrzo razotkriven od stručnjaka iz oblasti entomologije i detektovan je kao Šimširov moljac (Cydalima perspectalis) porijeklom iz Azije (Kina, Korea i Japan), a u Evropi je prvi puta evidentiran u Njemačkoj 2006. godine u rasadniku koji se nalazi u blizini granice sa Švicarskom. Vjerovatno je unesen sadnicama šimšira iz Kine. Štetnik se vrlo brzo proširio po velikom dijelu Europe: u Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Belgiji, Mađarskoj i Sloveniji. Za relativno kratko vrijeme, migracijom i letom odraslih oblika, preko Austrije, Slovenije, Hrvatske, stigao je do Bosne i Hercegovine. Uprkos poduzetim hitnim fitosanitarnim mjerama, ovaj štetni insekt nije se mogao staviti pod kontrolu. Tokom 2015. godine je po prvi put službeno determiniran na području Bosanske Posavine, tačnije u Odžaku, a nakon toga evo i u Zeničko-dobojskom kantonu. Šimširov moljac je leptir iz porodici porodice Crambidae.
Štetnik ima dvije do tri generacije godišnje, a prva generacija se javlja u proljeće. Prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šimšira i nastavlja svoj razvoj u proljeće. Odrasli leptiri imaju raspon krila oko 4 cm, krila su bijele boje i imaju smeđi rub. Tijelo je bijelo, a glava tamno smeđa, mogu se pojaviti i jedinke s potpuno smeđim krilima. Leptir je aktivan noću, i jaja odlaže jaja s donje strane šimširovog lista. Mlade gusjenice su zelenkaste boje i skrivene su u unutrašnjosti biljke gdje se hrane unutrašnjim listovima ostavljajući samo epidermu. Starije gusjenice su zelene boje s karakterističnom debelom crnom crtom i tankim bijelim prugama te crnim tačkama na leđnoj strani i dugačke su do 4 cm. Zbog ovakvih karakteristika veoma ga je teško primijetiti jer se potpuno utapa u boje listova i grančica šimšira.
One na kraju pojedu čitave listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom. Gusjenice počinju s ishranom već u martu što traje sve do oktobra (ovisno o vremenskim prilikama). Jedna gusjenica tijekom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti.
Od velike je važnosti na vrijeme uočiti gusjenice te početi sa suzbijanjem, dok su gusjenice u mlađim stadijima što se može utvrditi samo temeljitim pregledom unutrašnjosti grma i tada ih je najlakše uništavati.
Mjere suzbijanja
Jedna od prvih mjera je redovno pregledavanje biljaka u okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i pregledavati unutrašnjost biljaka. Štetnik se može suzbiti mehaničkim (ekološki najprihvatljiviji način) i hemijskim metodama.
Mehanički se mogu uklanjati zapreci u kojima gusjenica prezimljava preko zime (savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete). Ukoliko se na šimširu primijeti napad i biljka se orezuje, taj biljni materijal treba se spaliti, a ne kompostirati kako bi se spriječilo daljnje širenje.
Takođe u nehemijske metode suzbijanja preporučuje se ispiranje grma šimšira vodom pod snažnim pritiskom, a potom mehaničko uništavanje gusjenica opalih prilikom ovog tretmana kao i primjena preparata na bazi Bacillus thuringiensis ssp. kurstaki
Rana (posebno u proljeće) i redovna kontrola biljaka šimšira je najdjelotvornija te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tokom godine.
Hemijski se može suzbijati insekticidima (najprihvatljiviji su oni neškodljivi za pčele), ali dok su gusjenice što mlađe i nisu zaštićene u zapretku jer tada insekticid vrlo slabo dopire do njih. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica.
Za suzbijanje štetnika na ukrasnom bilju mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivnih tvari: alfacipermetrin, deltametrin, dimetoat, imidakloprid, klofentezin, lufenuron, pimetrozin, piretrin, tiametoksam, tiakloprid, za tretiranje štetnika na stablu i trajnicama mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivne tvari: abamektin, metoksifenzoid.
Za suzbijanje mladih gusjenica registrirani su pripravci: Calypso 480 SC, Direkt, Decis 2.5 EC i Runner SC. Rogor 40, aktivne tvari dimetoat, u koncentraciji 0, 20% koji uz sistemično ima i kontaktno djelovanje, smanjen je broj gusjenica nakon tretiranja, prvi dan za 33%, treći za 67%, peti za 94%, dok sedmi dan nije bilo živih gusjenica.
Prilikom prskanja napravljenim rastvorom, vrh cijevi prskalice ili uređaja sa kojim se vrši tretman potrebno je višekratno i sa svih strana, od dna do vrha, unositi u grm šimšira te na taj način „okupati“ cijelu biljku iz vana ali i unutrašnjosti grma.
Samo na taj način bit ćemo sigurni u uspjeh zaštite
Prilikom hemijskog tretmana poduzet uobičajene mjere zaštite naznačene u Pravilniku o obavezama korisnika fitofaramceutskih sredstava ( „Službeni glasnik BiH broj 101/12) i Koraci sigurne primjene FFS za zaštitu bilja.
Ukoliko u blizini grmova šimšira ima cvijetnica koje posječuju pčele (maslačak, mrtva kopriva, tratinčica i sl), iste je potrebno pokositi ili adekvatno pokriti kako ne bi došlo do trovanja pčela.
Zaštitu od šimširovog moljca potrebno je u kontinuitetu provoditi od marta do septembra inače gubimo „rat“ sa ovom opasnom štetočinom ili planirati sadnju nekih drugih zimzelenih ukrasa u našim dvorištima i parkovima.
Iako šumari i agronomi već dobro poznaju štetnika, njegova oštećenja te mjere suzbijanja, važno je stalno upozoravati na drastične štete koje može izazvati ovaj štetnik.
Sanacija oštećenih grmova šimšira
Sve izgrižene, suhe i zaražene dijelove treba odstraniti i spaliti. Ponekad je potreban drastičan rez, pri čemu se čitav gornji dio biljke odstrani, ostavi se samo niska stabljika i korijen. Biljka će, ukoliko je zdrava i dovoljno jaka, istjerati nove mladice.
izvor: Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica
