Svaka čaršija ima neki običaj po kojem je poznat, ono nešto što stanovnici čuvaju i brane.
U Sarajevu postoji običaj kupovine i paljenja šarenih svijeća za vrijeme mubarek noći. Struk sa pet svijeća, bijelih obično ofarbanih crvenom, zelenom i plavom bojom.
Od kada tačno ili zašto su to ljudi počeli da rade, ne može se sa sigurnošću reći. Neki od izvora kažu da običaj seže u period dolaska Osmanlija na ove prostore.
Čiji je običaj i ko pali svijeće
Postoji priča da je u Osmanskom carstvu neki hadži Mahbub, porijeklom iz gradića Hada, koji se nalazi imeđu Mekke i Džede, kao rob prodan i doveden na ove prostore.
Kada je vidio da se šarene svijeće koriste za vrijeme mubarek noći u Sarajevu i kako to Sarajlije nazivaju svojim običajem, on je kazao da je to autentičan arapski običaj. Istaknuo je kako su se za vrijeme mubarek noći u haremu Kabe prodavale šarene svijeće i veliki okrugli kolači na koji su ispisivani ajeti iz Kur’ana i čitave sure.
Bilo kako bilo, ovaj običaj toliko se utkao duboko u Sarajevo, da je postao dio tradicije u brojnim kućama.
Mevlida Serdarević, nekadašnja direktorica Muzeja Sarajeva, kaže da je prema njoj dostupnim podacima ovaj običaj kroz historiju postojao u Sarajevu i u Konjicu.
Obično bi po pet svijeća bilo u jednom strukiću, šarenih, koje su ljudi kačili u blizni prozora ili na zid kuće, džamije ili tekije.
Radost za djecu
Roditelji su djeci poklanjali svijeće, kako bi im se priredilo veselije atmosfera, te da su ga roditelji koristili da bi djeci omilila vjera, kazao je to hadži hafiz Vehbija Šećerović, nekadašnji mujezin Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu za Aljazeeru Balkans.
“Svijeće su se palile u vrijeme iftara, a djeca bi pitala roditelje: ‘Šta je ovo sada’, a roditelji bi ima na naljepši način govorili o mubarek noći, kao noći koje imaju posebnu vrijednost u srcima i dušama vjernika.
Ovo su dodatne stvari kojima se djeca časte i kojima im se približavala ta znanja“, pripovijeda Šećerović, jasno oslikavajući značaj ovog običaja.
Kako je vrijeme prolazilo ovaj običaj je nekako nestajao, nije skroz zaboravljen, još uvijek se pomalo održao. Svijeće se mogu još uvijek kupiti na Baščaršiji, a za razliku od prije, kada se više sarajevskih porodica bavilo pravljenjem svijeća, danas ovaj zanat čuva od zaborava Emira Delalić Joksimović, piše Aljazeera Balkans.
Ona je kao djevojčica i sama dobijala šarene svijeće, a kako kaže sada ispunjava mamin amanet.
Zanat i opremu za pravljenje šarenih svijeća Emirina majka, Fehrija hanuma, naslijedila je od svog daidže, a Emira je, nakon smrti majke, na sebe preuzela zanat pravljenja šarenih svijeća.
“Dok je mama bila živa, mi smo to zajedno radile, a kad ona više nije mogla, ona je mene zamolila da dok budem u mogućnosti njegujem ovaj običaj, kako bi se sačuvao trag. Meni je ovo ujedno uspomena na mamu, koja je u meni uvijek imala dobrog pomagača, a nakon njene smrti bilo mi je važno da ispunim emanet koji mi je ostavila“, priča Emira Delalić Joksimović.
Gotove svijeće nosi u radnju na Baščaršiji, jedna je u haremu Begove džamije, a druga se nalazi iznad pekare Imaret.
U dućanu nam kažu da se svijeće prodaju. Najviše u vrijeme ramazana i mubarek noći.
Oni ističu da najviše dolaze oni koji zbog sjećanja na djetinjstvo i neke mirnije dane kupe sebi strukić šarenih svijeća, pojedinci kupe svojoj djeci, sve samo da bi ih sačuvali od zaborava i možda prenijeli neka znanja i osmijeh koji su one njima izazivale u mladosti. Jednostavno se sjete svojih nana, pranana, deda ili nekoga drugog koji im je kupovao i pričao o njima.
Bilo kako bilo, da li je sarajevski, ili arapski običaj, lijepo je. Neka njihova svjetlost i večeras u nekom od sarajevskih domova donese radost jednom djetetu i one su svoju svrhu ispunile.
Damir Nikšić, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo objavio na svojoj Facebook stranici fotografiju replike svijeća, koje pravi Emira.
Kako je kazao Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa skuplja dokumentaciju o njima.
“Ne postoje fotografije i crteži kako bi znali kako su tačno izgledale, koja tehnika se koristila i kakvi su sve motivi bili zastupljeni na njima, pa ako slučajno neko ima neki sačuvan primjerak negdje ili ako je vidio nešto slično, ako zna gdje bi ih mogao fotografisati, molio bih da me kontaktira”, napisao je Damir.
