Intervju s pedagozima škola s područja Općine Donji Vakuf

0
405

Nastava u svim školama na području općine Donji Vakuf se odvija prema predviđenom godišnjem planu i programu tako da su ponovno uspostavljeni nastavni procesi kao i prije izbijanja pandemije koronavirusa.

Četiri škole su obavile upis prvačića i nakon sprovedenih stručnih i ljekarskih pregeda, svi pedagozi su se složili da kod određenog broja djece uzrasta od šest i sedam godina postoje problemi s govorom i artikulacijom, a dodatni problem predstavlja i činjenica da u Donjem Vakufu ne postoji niti jedan aktivan logoped. Ovaj problem je veoma kompleksan, jer naša općina obzirom na broj stanovnika ne može u sklopu Doma zdravlja imati Centar za mentalno zdravlje u sklopu kojeg bi na raspologanju imali psihologa i logopeda. Tako su roditelji djece koja imaju govorne poteškoće prinuđeni ići u Bugojno ili Jajce kako bi djeci bila pružena struna pomoć. Postoji ideja da nadležno ministarstvo angažuje logopeda koji bi ordinirao u našim školama i radio s djecom, ali ta inicijativa je još uvijek daleko od realizacije.

Pedagog Prve Osnovne škole Donji Vakuf Amila Tahirović u pomenutoj školi je 15 godina angažovana na mjestu pedagoga.

Kada je riječ o broju upisanih prvačića, pedagogica nam je naglasila kako još uvijek nisu kompletirani izvještaji nadležne službe, ali u Prvu Osnovnu školu je okvirno upisano oko 80 prvačića što je brojka koju su i očekivali.

Upisu se nije odazvalo oko 5% učenika i postoji sumnja da se radi o djeci koja su u međuvremenu promijenila mjesto boravka. Ako možemo povući neku paralelu, moram priznati da smo očekivali veći pad obzirom da su prije pandemije koronavirusa mnoge porodice koje žive na području koje pokriva naša škola napustile naš grad. Kada usporedimo podatke iz školske 2020/21. godine kada je  školu pohađalo 773 učenika dok je u školskoj godini 2014/15 taj broj iznosio 932 učenika, a da ne spominjem 1995/96 kada je naša škola brojala ko 1.300 učenika.

Kada je riječ o problemima i izazovima u svom poslu, pedagogica smatra da je ovaj poziv veoma plemenit i human. Ako se uživimo u naš posao, možemo napraviti fantastične stvari, ali smatram da naš poziv nije dovoljno priznat i prepoznat. U cijelom nastavnom procesu, pedagog je taj koji ostvaruje relacije sa svima i djeluje kao spona sa svim akterima.

Kada govorimo o problemima s kojima se susrećemo u nastavnom procesu, ne bih isticala probleme u učenju. Sasvim je prirodna naša potreba za učenjem, a isto je tako prirodno da periodično imamo i otpor prema učenju, za period nakon pandemije možemo smatrati fazom uljenjenosti. Ono što izdvajam kao problem je slobodno vrijeme učenika i važnost kvalitetnog provođenja istog, a  činjenica je da u našoj općini ne postoji dovoljno mjesta za razonodu i aktivnosti koje nisu vezane za školu. Iako imamo više uspješnih sportskih kolektiva, ali to još uvijek nije dovoljno jer su djeci neophodna i druga mjesta za druženje i razonodu, aktivnosti koje nisu strogo vezane za takmičenje i nastavu.

 

Selma Duraković radi na mjestu pedagoga u Trećoj osnovnoj školi Oborci i tu zaposlena 15 godina.

Nakon okončanja pandemije koronavirusa, nakon popuštanja mjera, došlo je i do slabljenja pažnje i slabijih radnih navika kod učenika. Sve je to bilo više zastupljeno početkom godine, ali stanje je trenutno znatno bolje. Kada je u pitanju broj upisanih učenika, mi smo zadovoljni obzirom na migracije stanovništva.

Govoreći o problemima učenika, oni se ogledaju u slabijim ocjenama od očekivanih, discipline na času, povremenog izostajanja s nastave, ali svakako najveći problem predstavlja nedostatak stručnog kadra, odnosno logopeda.

Najveći izazov za jednog pedagoga je da izvede jednu generaciju, da im pomogne da izađu iz naše škole, da ih izvedemo na pravi put jer će oni sutra biti stub našeg društva.

Kako bi mogli opisati saradnju s roditeljima?

Mi smo mala škola i svi se manje-više poznajemo i okarakterisala bih tu saradnju kao korektnu. Roditelji se uvijek rado odazovu i mi smo poput partnera.

 

Edina Gromila, pedagogica Četvrte osnovne škole Torlakovac 13 godina radi u ovoj ustanovi.

Kod djece je primjetan poremećaj radnih navika koji je nastao prije dvije godine za vrijeme koronavirsa. Tu smo imali dvije faze. U prvoj fazi, učenici su bili zatvoreni u kućama. Tokom druge faze, nastava se odvijala na razne načine, imali smo skraćene časove, online nastavu, tako da su te stvorio neki jaz, poremetile radne navike i sada se polako vraćamo u normalu.

Kakav je utjecaj interneta i društvenih mreža na kognitivni i emocionalni razvoj djece?

Ovdje se radi o medalji koja ima dvije strane. Možemo gledati onu pozitivnu stranu da internet pruža bezbroj mogućnosti za razvoj vještina, kompetencija, a imamo i negativnu stranu gdje učenici prihvataju loše oblike ponašanja.

Ahmed Kapetan, pedagog u Osnovna škola Hasan Kjafija Pruščak iza sebe ima 26 godina radnog iskustva.

Pored izazova koji su direktna posljedica pandemije, pedagog Ahmed Kapetan je istakao još neke.

Činjenica je da radimo s djecom uzrasta od šest do petnaest godina, a to je faza ubraznog rasta, kako fizičkog, tako i psihičkog razvoja i ponekada se suočavamo s problemima koje je potrebno rješavati s učenicima, a ponekada s roditeljima. Moram naglasiti da se trudimo da razumijemo djecu, naročito u vanrednim okolnostima koje su vladale posjednjih godina u kojima je praktično bilo zabranjeno ostvarivati bilo kakav blizak kontakt.

Spomenuli ste roditelje. Kakav je nivo interakcije i kakvu saradnju imate s roditeljima?

Kada je u pitanju naša škola, moram naglasiti da su nama roditelji vrlo važan, da ne kažem nezamjenjiv saradnik u onom što je nam je zajednički cilj, a to je dobrobit njihove djece. Naša iskustva su veoma pozitivna i na roditelje gledamo kao na saradnike.

Da imate neku poruku koju bi mogli uputiti učenicima i roditeljima?

Kada je  u pitanju neka generalna mudrost, trebamo što više komunicirati s našom djecom, uspostavljati što bolji odnos dok su još uvijek mladi i kada se vremenom jave neki problemi, lakše ćemo ih riješiti zahvaljujući tom odnosu.

 

Ajsela Sutanović radi kao pedagog u Mješovitoj srednjoj školi Donji Vakuf. Učenici u ovoj fazi odrastanja ulaze u adolescentsko doba. Adolescencija je razdoblje razvoja i odrastanja čovjeka. Označava prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih i uobičajeno traje od 13. do 20. godine života. Pedagogica je također naglasila utjecaj koronavirusa na odvijanje nastavnog procesa.

Iza nas je period pandemije koronavirusa koji je ostavio traga na psihofizičko stanje svakog pojedinca. Posebno se to odrazilo na učenike koji se nalaze u najosjetljivijoj fazi njihovog razvoja.

Najveći izazov, kako za učenike, tako i za nastavni kadar bilo je izvođenje online nastave. Međutim, profesori u našoj školi uspjeli su da motivišu učenike kroz različite oblike rada i ponosna sam na kolege koji su pokazali sposobnost snalaženja u ovakvim uslovima.

Profesori se trude da kroz svakodnevnu primjenu savremenih metoda i uvođenja inovacija u nastavu s obzirom da u našoj školi za neke struke još uvijek ne postoje odgovarajući udžbenici.

Istakla bih i da imam odličnu saradnju s roditeljma, a za to su zaslužne i razredne starješine jer redovno održavaju kontakte s roditeljima, da li putem redovnih roditeljskih sastanaka, tematskih roditeljskih sastanaka, individualnih sastanaka ili preko telefona i na sve druge načine. Jako je važno da između roditelja i profesora postoji povjerenje i otvorenost.