U Bosni i Hercegovini povećava se broj slučajeva vršnjačkog nasilja na što upozoravaju i ombudsmeni. Nasilje se najčešće događa u školama i u posljednje je vrijeme češće ono emocionalno ili psihičko koje je i teže dokazivo, a žrtve su najčešće prepuštene same sebi.
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine su na osnovu zaprimljenih žalbi građana, ali i kontinuiranog praćenja izvještavanja medija o aktualnim događanjima u društvu ukazali na porast vršnjačkog nasilja, a posebnu su zabrinutost izrazili zbog slučajeva kada se vršnjačko nasilje snima, pa se snimci događaja postavljaju na brojne medijske portale i društvene mreže, što dovodi, kako kažu, do dodatne traumatiziranosti žrtve nasilja i ugrožavanja prava na privatnost.
Nasilje među djecom obuhvaća širok spektar agresivnih ponašanja koja se događaju među njima, od rješavanja sukoba nasilnim putem, neprihvatljivog izražavanja ljutnje ili frustracije, do ozbiljnih incidenata uz upotrebu oružja.
Škola je mjesto gdje je vršnjačko nasilje najprisutnije zbog velikog i svakodnevnog protoka djece, rekli su u razgovoru za Fenu Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, upozorivši pritom da se se veoma često pojedini oblici nasilja nastavljaju i izvan škole, naročito upotrebom suvremenih sredstava komunikacije (primjerice kada se slučaj fizičkog nasilja u školi proširi putem društvenih mreža i raznim neprimjernim ili uvredljivim komentarima prouzrokuje i posljedice psihičkog nasilja).
“Ponekad su zastrašujuće i zabrinjavajuće informacije iz medija da se za nasilje znalo i ranije, ali da nitko od nadležnih nije reagirao i da to nije bio jedini slučaj nasilja. U svim slučajevima nasilja, prevencija nasilja je najbitniji korak i od velike važnosti je prepoznati prve oblike nasilja kako bi se radilo i s eventualnim budućim nasilnicima koji su također dio društva” – nadodaju ombudsmeni.
Psiholozi u školama i predškolskim ustanovama
Mario Brkić, psiholog uposlen u OŠ Marka Marulića Ljubuški kaže kako na razini BiH nemamo jedinstvene podatke o pojavnosti vršnjačkog nasilja ili barem njemu nisu poznati.
Problem našeg društva je, smatra on, što se skoro ništa ne radi strateški već se povremeno aktualiziraju teme koje su dobile dovoljno prostora u medijima, pa tako i tema nasilja među djecom,
Po njemu, potrebno je postaviti pitanja – koji su oblici neprimjerenog i nasilnog ponašanja u porastu među djecom, što je nova pojava i što nam je činiti.
Ono što on bilježi u svojoj praksi kao školski psiholog i što mu je glavni fokus u radu kada je u pitanju vršnjačko nasilje i sukobi je involviranost virtualnog svijeta u cijelu priču.
Djeca sve češće svim svojim relacijama, pa tako i onim problematičnim dodaju neki oblik neprimjerene komunikacije preko interneta. Dakle, ili je nešto počelo u školi, a nastavilo se preko interneta ili obratno, napominje Brkić.
Osnovna škola Marka Marulića Ljubuški je među prvima imala uposlenog psihologa, a Brkić je tu zaposlen već desetu godinu.
Kaže kako su s godinama prvo učenici, a onda i njihovi roditelji znatno otvoreniji u traženju pomoći struke.
“Sve je to plod naših zalaganja da otvorimo komunikaciju s učenicima i zajednicom, tako se stječe povjerenje i tako djeca i roditelji otvorenije dolaze tražiti pomoć kad im treba. Nije to više stvar samo prijave nečeg što se djetetu događa s vršnjacima, već i briga za mentalno zdravlje nevezano za vršnjačke relacije”, dodaje.
Više na: Večernji list BiH
