Pusić za BHRT: Sankcije su početak kraja Dodika, njegova politička upotrebljivost je na izmaku

0
82

Nakon što su Sjedinjene Američke Države objavile sankcije za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika i još nekoliko osoba, javnost u našoj zemlji s velikim zanimanjem očekuje kakve će efekte imati ove američke mjere. Očekuje se da se sankcijama pridruže Velika Britanija i nekoliko najuticajnijih zemalja Evropske Unije. Mnogi se pitaju šta će donijeti ovakvi potezi i je li ovo ozbiljan korak ka političkom kraju Milorada Dodika. O mogućim dometima sankcija, krizi u Bosni i Hercegovini, poziciji lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića i odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine urednik emisije „Sedmica” Radija Bosne i Hercegovine Amir Sužanj razgovarao je sa istaknutom hrvatskom političarkom, nekadašnjom ministricom vanjskih i evropskih poslova Hrvatske i saborskom zastupnicom Vesnom Pusić.

DODIK POSTAJE OPTEREĆENJE NJEGOVIM POLITIČKIM SAVEZNICIMA I PODRŽAVATELJIMA

Gospođo Pusić, na uzavreloj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini imamo novu dimenziju – sankcije Vlade Sjedinjenih Američkih Država članu Predsjedništva Miloradu Dodiku za koruptivne aktivnosti i, što je posebno glasno odjeknulo, kontinuirane prijetnje stabilnosti i teritorijalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Iako su najavljivane i očekivane, i u javnosti i među analitičarima postoje različite ocjene o efektima tih sankcija. Možemo li odmah na početku razjasniti šta u političkom smislu znače ove američke mjere, kakvi su njihovi dometi i mogu li one zaustaviti destruktivne aktivnosti zbog kojih se Dodik i suočio s njima?

Američke sankcije Dodiku i još nekim njegovim suradnicima i njegovoj televiziji, po mom mišljenju, predstavljaju početak političkog kraja Milorada Dodika. Ne zato što bi one mogle spriječiti njegovu destruktivnu političku retoriku, pa ni destruktivno djelovanje, nego zato što će ga postepeno, ne danas i sutra, nego svakako kroz određeni, ne tako dugi vremenski period, učiniti nespretnim i nepraktičnim za njegove političke saveznike i podržavatelje. Svi mi ovdje na Balkanu smo mali i ne možemo si priuštiti otvoreni sukob sa Amerikom. U nekoj cost benefit analizi, dakle, analizi koristi naspram štete, Dodik postepeno postaje za Vučića više štete nego koristi, a osim toga, on zaista nije jedini nacionalist u politici u Republici Srpskoj. On je u ovom trenutku samo jedini s tim opterećenjem da kompromitira, bar kod Amerikanaca i Britanaca, svakog tko se s njim povezuje. Prema tome, oni koji žele takvu politiku u Republici Srpskoj imaju svakako mnogo drugih kandidata na izbor, koji nemaju ovo opterećenje i značajno ograničenje, koje te sankcije predstavljaju. Takođe, te sankcije onemogućavaju Dodika da sudjeluje u bilo kakvim pregovorima u kojima sudjeluju Amerikanci. Po tome i za Republiku Srpsku, ja bih rekla, postaje više štete nego koristi u ovom čisto operativnom smislu, a to sigurno vrlo jasno prepoznaju i njegovi direktni politički konkurenti unutar Republike Srpske. Po ovom što se može vidjeti ovako izvana, nije da su oni mnogo bolji od njega, ali su drugi – čitaju i uče lekciju da ako tjeraš, tjeraš, pa pretjeraš, uvijek ima drugih koji mogu onda zauzeti tvoje mjesto. Dodika, po mom mišljenju, neće dokrajčiti Amerikanci i njihove sankcije. Oni su samo pomogli stvoriti okolnosti u kojima će ga dokrajčiti njegovi donedavni saveznici ili lokalni politički konkurenti, kojima će postati beskoristan, katkad i štetan, a svakako savladiv.

AMERIČKE SANKCIJE SU SASVIM DOVOLJNE

Ali može li nespremnost evropskih članica da donesu jednoglasnu odluku o sankcijama, kojima bi Evropska Unija pratila Sjedinjene Države, umanjiti efekat ove američke mjere. Evo, Velika Britanija podržala je sankcije, praktično će im se pridružiti, očekuje se da će i neke uticajne članice Unije krenuti istim putem. Šta očekujete kao konačan rezultat sankcija i mogu li zemlje poput Mađarske, koja se jasno protivi sankcijama, učiniti ove mjere bespredmetnim, bez pravog efekta?

Ja bih rekla da, nakon američkih i britanskih sankcija, gotovo da i ne treba ništa više. Biće dodatni bonus ako se pridruže i neke važnije članice Evropske Unije, ali jedinstvena odluka Evropske Unije o uvođenju sankcija ili sankcioniranju Milorada Dodika u evropskim okvirima, ja bih rekla da bi više pomogla Mađarskoj unutar Evropske Unije da se sama na neki način rehabilitira unutar same Unije nego što bi dodatno štetila Dodiku. Američke sankcije su tu, po mom mišljenju, sasvim dovoljne. Mađarski stav je na neki način samo prenošenje ruskog stava, a Rusi imaju mnogo veće i važnije teme u svojim odnosima sa Amerikancima nego što je to Dodik. On je tu služio samo dok se ne postigne neki dogovor Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, pa i Evropske Unije. Eventualno može pobjeći u Rusiju, to je uvijek mogućnost. Pretpostavljam da je tamo većina njegovog novca, ali dalje od toga ne vidim neke koristi za njega. On svakako neće prestati sa svojim aktivnostima, ali mislim da će te aktivnosti i ta retorika iz opasne i ridikulozne preći polako samo u ridikuloznu.

DODIK JE OTIŠAO PREDALEKO, RUSI SU GA ISKORISTILI

Milorad Dodik upadljivo nastoji ostaviti utisak da ga američke sankcije ne zabrinjavaju i najavljuje nastavak svojih političkih aktivnosti, koje mnogi u međunarodnim krugovima smatraju direktnim potkopavanjem Dejtonskog sporazuma, suvereniteta Bosne i Hercegovine i njene stabilnosti. Vratićemo se na trenutak na uzroke krize u Bosni i Hercegovini. Imate ogromno iskustvo u međunarodnoj politici i diplomatiji, teško je i zamisliti nekog relevantnijeg da odgovori na pitanje – šta mi to, zapravo, posljednjih mjeseci gledamo u Bosni i Hercegovini i šta je pravi cilj Dodika i njegovih najava ukidanja suda, tužilaštva, oružanih snaga, uprave za indirektno oporezivanje i čitavog niza institucija na državnom nivou?

Što se tiče tog njegovog javnog pokazivanja ili govorenja da ga sankcije ne zabrinjavaju, po mom mišljenju – šta drugo čovjek da radi? On se nema kud vratiti, to je jedino što može reći. On je naprosto otišao predaleko, Rusi su ga iskoristili za jednog od glavnih instrumenata svoje politike destabilizacije na Balkanu. No, tu politiku Rusi ne vode iz nekog hira, već sa vrlo jasnim ciljem, vrlo jasnim smjerom. Oni su željeli postići – mislim da na tome rade dosta uspješno – da ponovno sjednu za stol sa Amerikancima, pa donekle i Evropskom Unijom, ali prvenstveno Amerikancima, i razgovaraju o temama kao što su Ukrajina, Gruzija, sigurnost u Evropi, ograničavanje daljeg širenja NATO-a na istok… To su teme koje imaju bar tridesetogodišnju povijest, dakle, od početka devedesetih, a nakon Ukrajine i aneksije Krima 2014. godine više se o njima nije pravo razgovaralo jer su sankcijama ujedno praktički prekinuti svi formalni i neformalni komunikacijski kanali. Čini se sada da su u tim svojim namjerama i taktikom destabiliziranja unutrašnjeg dvorišta Evropske Unije (jer po mom mišljenju Balkan nije samo predvorje nego, obzirom da je okružen teritorijem Evropske Unije, neka vrsta unutrašnjeg dvorišta ili atrija Evropske Unije), tom taktikom destabilizacije tako blizu Evropske Unije i na neki način unutar njenog teritorija uspjeli. Pregovori su se počeli događati, razgovori se događaju, i to upravo o ovim temama koje sam ranije navela. E sad, sastavni dio tih razgovora, obzirom da je upravo destabiliziranje Balkana jedna od taktika koja je dovela do njihovog početka ili obnavljanja, mora svakako biti i mir i stabilnost na Balkanu. Balkan nije ruski primarni interes. Njihov primarni interes je takozvano njihovo blisko susjedstvo, svakako Ukrajina, Bjelorusija, Gruzija, a sad vidimo i Kazahstan, područja koja su nekad bila dio Sovjetskog Saveza, i ako se tu postigne neki dogovor i sporazum, više im ne trebaju nikakvi Dodici, a kamoli oni koji su još i pod američkim sankcijama. Svoju svrhu ili političku upotrebljivost time jedna figura kakva je Dodik i njegova uloga, koju si je na neki način sam razvio u zadnjim godinama, postaje nepotrebna, zapravo prevaziđena. Treba svakako imati na umu i da se on za vrijeme svoje političke karijere ozbiljno obogatio. To je isto pitanje tko će ga tu zaštititi. To sigurno neće biti niti Evropska Unija, pa niti Srbija ili Bosna i Hercegovina na putu u Evropsku Uniju koje, recimo, ispunjavaju kriterije za članstvo u Evropskoj Uniji. Dakle, u tom pogledu, što se zaštite tiče, naravno, Rusija je tu jedina realna šansa. Da kažem samo par riječi o Dejtonskom sporazumu koji kritiziramo, ima mnogo poteškoća, da ne ponavljam sve ono što svi znaju – dobar za prekid rata, a nije dobar za izgradnju države itd. Međutim, Dejtonski sporazum je ipak omogućio da se izgrade neke institucije države Bosne i Hercegovine, i to je taj glavni napredak. Ono što je Dodik pokušao sa svim ovim razgradnjama institucija, koje ste vi spomenuli u svom pitanju, nije povratak na originalni Dejton, izvorni Dejton kako se to često kaže, nego povratak na stanje iz vremena stupanja na snagu Dejtonskog sporazuma. A to je jedna velika prevara. Cijeli Dejtonski sporazum je osmišljen i potpisan zato da se na to stanje više nikad ne bi vratili. Prema tome, on je, koliko god zaslužuje kritiku kao neki model izgradnje države, ipak poslužio da se može ići naprijed. Naravno, treba i dalje nastaviti ići naprijed, a ne dati se zavarati jednom idejom da je svrha sporazuma da cijelo vrijeme budete – i budemo svi skupa – u onoj slijepoj ulici i onom užasu koji je de facto vladao u vrijeme potpisvanja sporazuma.

ČOVIĆEVO SVRSTAVANJE UZ ONE KOJI SU HTJELI DA SE PROMOVIRA NEGIRANJE GENOCIDA ZGROZILO HRVATSKU JAVNOST

 

Pročitajte više na: https://www.bhrt.ba/pusi%C4%87-za-bhrt-sankcije-su-po%C4%8Detak-kraja-dodika-njegova-politi%C4%8Dka-upotrebljivost-je-na-izmaku?fbclid=IwAR2IjZrdxQs9VjHEKBqHZlVKA3NX19xIg90K8RpxZPAUU6U0Oaib7RX1w4E

 

izvor: bhrt.ba