Što više novca neko zarađuje, to je pametniji? To važi samo do određene točke, pokazuje jedno istraživanje koje je provedno u Švedskoj i koje se odnosi samo na muškarce.
Znao/znala sam! To ćete uzviknuti nakon čitanja ovog naslova i teksta, ukoliko ste vidjevši nekoga ko zarađuje ogroman novac možda pomislili: ‘ako daleko ljude definitivno ne može dovesti samo inteligencija.’
Potpuno ste u pravu. Ljudi koji jako mnogo zarađuju nisu automatski izuzetno inteligentni.
To što ste i sami možda primjetili promatrajući ljude na vodećim pozicijama u Vašoj firmi, sada potvrđuje jedna nova studija: do određene tačke, zarada i inteligencija su zaista u korelaciji. Ali nakon nje o financijskom uspjehu onda od navodno, jako pametnih glava, više odlučuju neki drugi faktori.
Znanstvenici su analizirali podatke gotovo 60.000 muškaraca iz Švedske. Pritom, ne samo da su od poreske uprave dobili podatke o zaradi koju su ti ljudi prijavili, već su imali uvid i u rezultate testa inteligencije koji Šveđani moraju raditi pri regrutaciji za vojsku (u Švedskoj postoji vojna obveza), piše Deutsche Welle.
“Podaci koje imamo su nevjerojatni”, kaže Marc Keuschnigg, jedan od autora studije.
On je profesor sociologije na Sveučilištu u Leipzigu i vanredni profesor na Institutu za analitičku sociologiju na Sveučilištu Lindköping u Švedskoj. Ta druga funkcija omogućila mu je pristup švedskim podacima.
Korelacija između plaće i inteligencije
Dok je godišnji prihod ralativno lako utvrditi, s inteligencijom je malo teže. Od 60.000 Šveđana koje su Keuschnigg i njegov tim proučavali, svi su isti test inteligencije radili kada su imali 18 ili 19 godina: takozvani kvalifikacioni test za oružane snage, koji je švedska vojska koristila za procjenu kognitivnih sposobnosti regruta.
Keuschnigg veoma žali što su žene potpuno isključene iz njegove studije.
“Naravno da to nije dobro. Ali mi smo studiju radili na temelju dostupnih podataka, a žene nisu obvezne ići na regrutaciju”, kaže sociolog.
“Uporedili smo rezultate testova inteligencije s kasnijim uspjehom u poslovnom životu muškaraca”, objašnjava sociolog.
Naime, Keuschnigg i njegove kolege su analizirali godišnje prihode muškaraca u razdoblju od deset godina, kada su imali između 35 i 45 godina. Te podatke su koristili za izračunavanje srednje vrijednosti prosječne godišnje zarade.
Pritom se pokazalo da postoje “tri različita segmenta tržišta rada“, kaže Keuschnigg.
Do određene visine prihoda, čini se da ne postoji veza između plaće i kognitivnih sposobnosti. Ljudi zarađuju više, a istraživači pritom nisu utvrdili povećanje njihovih kognitivnih sposobnosti.
Nije sve u inteligenciji
„Ali kod gornjih 50 posto zaposlenih postoji vidimo vrlo jaku vezu između prihoda i kognitivnih sposobnosti”, kaže Keuschnigg.
Ta jasna korelacija se, međutim, gubi kod prihoda od oko 60.000 eura godišnje (117.000 KM) i naviše.
“Povećanje prihoda tada više nije praćeno povećanjem kognitivnih sposobnosti. Dolazimo do plafona”, objašnjava sociolog.
Ali oni koji najviše zarađuju ne samo da nisu nadmoćno inteligentni.
Prema studiji, jedan posto onih sa najboljom zaradom od 200.000 eura godišnje (390.000 KM), doduše zarađuje skoro dvostruko više od drugog postotka koji iza njih slijedi, ali su zato čak “nešto manje inteligentni“, kako kaže Keuschnigg.
Dobra vijest je dakle: dobro plaćen šef nije nužno pametniji od Vas. Loša vijest je da je možda samo imao više sreće ili bolje veze koje su mu olakšale skokove u karijeri.
Činjenica da i druge vještine osim puke inteligencije mogu pomoći u postizanju (finansijskog) uspjeha trebala bi biti utjeha. U svakom slučaju, otpornost na stres i dobar smisao za ophođenje s ljudima ne mogu škoditi.
Radiosarajevo.ba
