Na današnji dan, 14. decembra 1995. godine, u Parizu je formalno potpisan Dejtonski mirovni sporazum, čime je i zvanično okončana agresija na Bosnu i Hercegovinu.
Dokument je uslijedio nakon dogovora postignutog 21. novembra iste godine u američkom gradu Daytonu.
Sporazum je označio kraj gotovo četiri godine krvave agresije i definirao Bosnu i Hercegovinu kao državu sastavljenu od dva entiteta i Brčko distrikta.
Mirovne pregovore, koji su rezultirali Dejtonskim sporazumom, predvodili su tadašnji predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Srbije Slobodan Milošević. Sporazum su potpisali 14. decembra u Jelisejskoj palati u Parizu, u ime država nastalih raspadom bivše SFRJ.
Dejtonski mirovni sporazum čini 11 aneksa, a među najznačajnijima je Aneks 4, koji predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine. Njime su potvrđeni suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost države, uz definisanje njenog unutrašnjeg ustroja. Bosna i Hercegovina je uređena kao država sastavljena od dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske – i jednog distrikta (Brčko) te tri naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba, zajedno s Ostalima.
Ustavom su precizirane nadležnosti države i entiteta, odnosi između institucija, kao i procedura za izmjene ustavnog teksta. Ipak, dejtonsko ustavno uređenje vremenom je postalo jedan od ključnih izazova u funkcionisanju savremene Bosne i Hercegovine, ali i ozbiljna prepreka na njenom putu ka evroatlantskim integracijama.
Neslaganja oko ustavnih reformi godinama su produbljivala političke podjele, bez postizanja šireg konsenzusa o promjenama. Taj politički jaz nije ostao ograničen samo na institucije vlasti, već se reflektirao na gotovo sve segmente društvenog života.
Izvor: radiosarajevo