Na današnji dan navršava se 12 godina od ubistva Denisa Mrnjavca, sarajevskog srednjoškolca, 16-godišnjeg dječaka čiji su život na brutalan način u tramvaju kod Tehničke škole ugasili njegovi vršnjaci Nermin Sikirić, Ademir Lelović i Berin Talić.
Prošlo je 12 godina od smrti sarajevskog dječaka Denisa, a čini se da nismo mnogo naučili kada je vršnjačko nasilje u pitanju.
Godinama poslije imali smo tragični slučaj Mahira Rakovca, a samo je pitanje koliko slučajeva vršnjačkog nasilja ostaje duboko skriveno i nikada ne ugleda svjetlo dana, dok sudbine Denisa Mrnjavca i Mahira Rakovca jasno ilustruju kako je samo jedan trenutak dovoljan da se nasilje pretvori u tragediju od koje se nikada ne oporave brojne porodice, ali i društvo u cijelini.
“Ovaj dan je dosta tužan i teško je razdvojiti emocije od svega. Bez obzira koliko je prošlo godina vrijeme ne liječi rane, nama naš prijatelj nedostaje, ali evo trudimo se na ovaj datum svake godine sjećati ga se. Na taj način šaljemo oštru poruku jer je Denis postao sinonim za generalno nasilje, posebno nad mladim ljudima u Sarajevu. Želimo poslati poruku da mladi ljudi koji su stradali zbog ovog nasilja nisu, niti će biti zaboravljeni”, rekao je na obilježavanju desete godišnjice Denisove smrti njegov prijatelj Vedran Ljevarević.
Majka Denisa Mrnjavca – Ana Mrnjavac istaknula je prošle godine kako je tragična smrt njenog sina trebala biti opomena svim Sarajlijama, ali se to nažalost nije dogodilo…
Denis je svaki dan prisutan u mom život. Još uvijek vlada nevjerica. Još uvijek ne mogu da prihvatim tu okrutnu stvarnost. Svih ovih 11 godina pitam se zašto, zbog čega? Nikakvog razloga niti povoda nije bilo. Prosto je nevjerovatno i nemoguće da vam iz nikakvog razloga neko oduzme dijete. Ali ne samo dijete, već i čitav smisao za dalji život”, rekla je Mrnjavac.
Denisa su u sarajevskom tramvaju pretukli, a potom i na smrt izboli njegovi vršnjaci.
Navodno im je smetao samo jedan pogled Denisa, tog nježnog, hrabrog, velikog heroja, koji je pohađao drugi razred srednje škole.
Niko nije ustao u tramvaju da mu pomogne. Niko.
Nermin Sikirić, njegov vršnjak koji je osuđen za ubistvo, već je trebao izaći iz zatvora. Berin Talić treba izaći ove godine – možda je već i izašao, a Ademir Lelović izlazi 2025.
Pretukli su ga, a Nermin mu je nanio povrede nožem od kojih je preminuo.
Denis se vraćao kući iz škole.
Denis je postao simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja. Građani su nekoliko puta izlazili na ulice, tražili promjene zakona, veću sigurnost, slobodu.
Danas, niti smo više sigurni niti više slobodni, a Denis Mrnjavac još uvijek čeka davno obećani spomenik…
izvor: novum.ba
