Sažetak o izvedenoj prognozi za ljeto 2025. godine
- Toplije ljeto u odnosu na referentni period 1991-2020, ali umjerenije u odnosu na 2024. godinu. Ljeto slično onom iz 2006. i 2013. godine.
- Veća temperaturna odstupanja izglednija su tokom jula mjeseca;
- Bez naznaka za rekordni broj vrelih dana (maksimalna temperatura ≥30.0 °C) kao 2024; očekivani broj tokom ljeta 2025. je veći od 31 u Bosni, te preko 60 u Hercegovini;
- Pojava toplotnih valova izgledna u sva tri mjeseca, no vjerovatnoća za val vrućine duži od 10 ili 15 dana u kontinuitetu je mala, potpomognuta vlažnijim zemljištem;
- Manji rizik od požara u odnosu na 2024. godinu, ali ne i potpuno isključen; Količine padavina uglavnom u granicama ili malo ispod uobičajenih ljetnih vrijednosti (tj. 190 do 260 mm u Bosni za sva tri mjeseca, manje od 120 mm u Hercegovini), s tim da usljed izraženije pljuskovite prirode na uskoskoncentrisanom području može pasti veća količina padavina u kratkom vremenu;
- Hladniji prodori sa sjevera i izraženije oluje po završetku toplotnih valova.
Za meteorologe i klimatologe 01.06.2025. započet će meteorološko ljeto koje će trajati sve do 31.08.2025. Na astronomsko, naravno, pričekat ćemo početak trećeg desetodnevlja juna. Upravo različito uzimanje referentnih vremenskih perioda može stvoriti konfuziju, no razlog za ovo je sasvim jednostavan – isključivo kako bi se meteorološki podaci mogli lakše računati.
Naglasimo odmah na početku svrhu sezonske prognoze vremena. Njena namjena je isključivo orijentaciona i služi kao uvid u očekivano srednje stanje atmosfere u naredna tri mjeseca, a zasnovana je na trenutnim uslovima kopna, atmosfere i mora čije podatke su obradili tzv. superračunari, odnosno računari koji zahtijevaju enormnu izračunjivu snagu. Dakle, sezonska prognoza ima namjeru pokazati kakvo to vrijeme možemo očekivati u 40 do 60 % analiziranog slučaja, odnosno da li će sezona biti toplija ili hladnija, odnosno sušnija ili vlažnija. Samim tim, ona neće dati uvid kako će vrijeme biti 15.08. ili 29.06. ali može ukazati na vjerovatnoću koliko su, primjera radi, padavine izgledne unutar analiziranog klimatološkog niza, prosječna maksimalna ili minimalna temperatura zraka. Analogiju koju lakše možete ispratiti jeste da zamislite pravljenje jednog jednostavnog ručka trideset dana u kojem koristite iste začine. No, svaki dan donosi neka svoja druga, neočekivana, pravila. Zavisno od raspoloženja, kvalitete namirnice, te količine začina i sl. možete napraviti određeno odstupanje, koliko god bili vješti, ali otprilike kroz tih 30 dana uvidjet ćete koji vama okus odgovara – i to ćemo nazavati nekim prosjekom. Svako odstupanje iduće može biti slanije ili neslanije od uobičajenog.
Prvi korak u proizvodnji prognoze za bilo koju sezonu je pregledavanje materijala iz prošlih mjeseci, često uključujući i stanje iz prethodne dvije sezone, radi uočavanja šire slike, ali i semipermanentnosti (trajnosti) određenih vremenskih sistema. Kada je riječ o ljetu, obično postoji nekoliko značajnih parametara koje uzimamo u obzir:
Vlažnost zemljišta (soil moisture): ukoliko je zemljište vlažno, čitav utrošak energetskog budžeta u zagrijavanju podloge odlazit će na isparavanje, pri čemu će latentni tok biti izraženiji od osjetilnog (senzibilnog). Praktično gledano, ovo znači da će se podloga sporije zagrijavati, a samim tim zahvaljujući isparavanju atmosfera može se lakše destabilizirati zahvaljujući formiranju oblaka, pogotovo ukoliko u višim slojevima atmosfere (posmatramo je poput stuba) postoji prisustvo vlažnijeg zraka. U suprotnom slučaju, suha zemlja tokom proljeća koju nasljeđuje vrelo i suho ljeto pojačava povratnu spregu atmosfere i podloge, pri čemu sav utrošak energije odlazi na zagrijavanje podloge i pri čemu se razvija zasebno područje gdje se kontinuirano akumulira toplota usljed nedostatka površinske vlage, što dovodi do kontinuiranog slijeganja toplote iz viših u niže slojeve atmosfere te do porasta zračnog pritiska pri podlozi, što utječe i na dubinu graničnog sloja atmosfere. Ovakva sporopokretna postavka omogućava dugotrajno održavanje toplotnih valova usljed djelovanja polja visokog zračnog pritiska, a oblačni sistemi se odbijaju od barijeru. Ove situacije povezane su i sa pojavom tzv. toplotne kupole (heat dome), kakvim smo svjedočilii 2024. i 2012. godine.
Površinske temperature mora: jedan od najznačajnijih pokazatelja trenutnog energetskog budžeta planete zemlje. Toplija mora od uobičajenih vrijednosti analizirane klimatologije niza u toplijem dijelu godine obično ukazuje na područja gdje su u proteklom periodu vladala polja visokog zračnog pritiska. Marinski, odnosno morski toplotni valovi (marine heatwave) mogu pojačati povratnu spregu okeana, kopna i atmosfere, što može rezultirati područjima podložnim na dugotrajnije održavanje polja visokog zračnog pritiska.
Prisustvo značajnijih telekonekcija, odnosno sistema šire prostorne skale: iako je njihov utjecaj na Europu minimalan, za Balkan postoji statistička korelacija između sjevernoatlantske ljetne oscilacije (SNAO) i ljetne oscilacije istočnog Atlantika (SEA). Klackalica, koju uvjetuju temperaturne, a samim tim i pritisne razlike između tropskih i polarnih područja, otkrivaju djelišnicu između stabilnijih i nestabilnijih područja. Kada je SNAO+, polje visokog zračnog pritiska skoncentrisano je na sjeverozapadni i sjeverni dio Europe, dok se kompenzacijski u Mediteranu formiraju polja niskog zračnog pritiska. To su naša nestabilnija ljeta (primjer: 2018, 2006). Obrnuto se dešava u SNAO-fazi, kada afrički prodori su potisnuti južnije i tada često zahvataju područje Balkana I istočne Europe. Kombinacija SEA+, SNAO- zaslužna su za naša najtoplija ljeta (ljeto 2007, 2012, 2024).
Na osnovu određenih telekonekcija prikazanih u tabeli (koje zahtijevaju posebno I podrobnije objašnjenje), sastavljena je iduća lista godina u kojoj smo imali slične uslove, a u opticaj uzimali smo događaje iz prošlosti (analogije) počevši od 1985. godine, a zaključno sa prošlom, 2024. godinom. Izbor godina prije 1980-ih zahtijevalo bi primjenjivanje linearnog/logaritamskog trenda kako bi se mogao ispratiti sadašnji klimatski trend. Na osnovu izvedenih godina smo rekonstruisali prvi set vizualnih materijala.
Ono što uočavamo jeste drugačija slika u odnosu na proteklih par ljeta, i tu dolazimo do prvog neslaganja sa našim analogijama, naročito s 1990. godinom. Ono što je evidentno jeste da se naslanja na srednje stanje atmosfere iz prethodne sezone, što se oslikava kroz topliji i sušniji sjeverozapad i sjever Europe, a vlažniji jugoistok, konzistentno sa stanjem koje trenutno imamo. Pomoću Pythonove biblioteke “regionmask”, koja će izvući obrise bosanskohercegovačkih granica i interpolirati podatke, uzet ćemo srednja odstupanja dnevne temperature zraka za područje Bosne i Hercegovine za sva tri ljeta u odnosu na referentni period 1991-2020.
Sve tri analogije imaju zajedničko – tri vruća prodora, a gotovo sva su rezervisana za drugu polovinu mjeseca. Ovo upućuje na povećanu vjerovatnoću od toplotnih valova ovog ljeta, ali uzimajući u vid trenutne okolnosti, valovi vrućine ne bi bili dugotrajni kao 2024. Međutim, jedan uvid nije dovoljan, a treba nam i sofisticiraniji metod. Stoga slagalica dobija potpuniju sliku pregledavanjem izračuna prognoznih modela. Za ovu priliku, koristit ćemo izračune Europskog centra za srednjoročnu prognozu vremena (ECMWF) iz Readinga, Velika Britanija, te Britanske meteorološke službe (Met Office – UKMO) iz Exetera. Obično, ova dva modela (ECMWF i UKMO), zajedno sa podacima Njemačke meteorološke službe (DWD – Deutscher WetterDienst) su najčešće u upotrebi prilikom izrađivanja sezonske prognoze vremena.
Prognoza Nedima Sladića za N1 – Zabranjeno preuzimanje!
╰┈➤ Program N1
