Kad nas prvi znak inteligentnog života posjeti iz svemira, to neće biti divovski NLO koji će lebdjeti nad New Yorkom. Vjerojatnije će to biti “smeće vanzemaljske civilizacije”.
Avi Loeb, šef Odjela za astronomiju na Harvardu, vjeruje da je već pronašao dio tog smeća.
U svojoj knjizi Extraterrestrial: The First Sign of Intelligent Life Beyond Earth (Vanzemaljci: Prvi znak inteligentnog života izvan Zemlje), koja izlazi 26. januara, profesor iznosi tvrdnju da je objekt koji je nedavno zalutao u naš Sunčev sistem nije bio samo još jedan “kamen”, već zapravo dio vanzemaljske tehnologije.
Predmetni je objekt putovao prema našem Sunčevom sistemu iz smjera Vege, obližnje zvijezde udaljene 25 svjetlosnih godina i orbitalnu ravan našeg sistema 6. septembra 2017. Dana 9. septembra, putanja ga je približila suncu. Krajem septembra projurio je brzinom od 58.900 milja na sat pored Venerine orbitalne udaljenosti, a zatim je 7. oktobra prošao pored Zemlje prije nego što se “okrenuo prema sazviježđu Pegaz i mraku izvan”, piše Loeb u knjizi.
Objekt je prva primijetila zvjezdarnica na Havajima i njen teleskop Panoramsko snimanje i sustav brzog reagiranja (Pan-STARRS) – HD teleskop. Svemirski objekt nazvan je “Oumuamua” (izgovara se “oh moo ah moo ah”), što je havajski za – otprilike – “izviđač”. Bio je relativno malen i dugačak samo oko 100 metara, ali u naučnoj je zajednici ovo bio veliki problem.
Za početak je to prvi međuzvjezdani objekt koji je ikad otkriven u našem Sunčevom sistemu. Sudeći prema putanji objekta, astronomi su zaključili da ga ne veže gravitacija Sunca – što je sugeriralo da je samo putovao. Nisu se mogle snimiti oštre fotografije, ali astronomi su 11 dana mogli vježbati svoje teleskope na objektu prikupljajući hrpe drugih podataka.
U početku su naučnici mislili da je to obična kometa. No, Loeb je ubrzo otvorio svoj um za drugu mogućnost: to nije kometa, već odbačena tehnologija vanzemaljske civilizacije.
Niz neobičnih svojstava predmeta pomogao je Loebu da donese takav zaključak.
Prvo su bile dimenzije Oumuamue. Astronomi su promatrali način na koji objekt odražava sunčevu svjetlost. Svjetlina mu se deseterostruko mijenjala svakih osam sati, što sugerira da je toliko vremena trebalo da izvrši punu rotaciju.
Naučnici su zaključili da je objekt barem pet do deset puta duži nego što je širok – otprilike poput oblika cigare. Nijedno svemirsko tijelo koje se prirodno javlja, a koje smo ikada vidjeli, nije izgledalo poput njega – čak ni blizu.
“Štoviše, Oumuamua je bio neobično sjajan. Bila je barem deset puta više reflektirajućija od tipičnih [kamenih] asteroida ili kometa Sunčevog sistema”, piše autor.
Njegovu površinu Loeb poredi s površinom sjajnog metala. Ali, anomalija koja je Loeba doista pogurala prema njegovoj hipotezi o ET-u bio je način na koji se Oumuamua kretao.
“To kako je ‘odskočilo’ od Sunca – to je bila ‘slamka koja je srušila kamili leđa'”, rekao je on. Detalje o tome čitajte OVDJE.
Loeb je izračunao da je s tim i drugim anomalijama šansa da je Oumuamua neki slučajni komet negdje oko 1 naprema kvadrilion, što ga je i dovelo do njegove hipoteze o vanzemaljcima.
Ali šta je ovaj objekt tačno bio?
Loeb tvrdi da se objašnjenje možda može naći u tehnologiji koju već imamo ovdje na Zemlji.
Prije otprilike 400 godina astronom Johannes Kepler primijetio je repove kometa kako “se kreću” zbog nečega što je izgledalo poput sunčevog povjetarca i zapitao se može li ta ista sila pokretati raketne brodove kroz svemir poput vjetra koji gura čamce kroz vodu. Bila je to pametna ideja koju naučnici sada koriste za razvoj lakih jedara za sonde. Tanka, reflektirajuća folija razvije se u svemiru kako bi uhvatila čestice koje struje sa Sunca, pokrećući brod velikom brzinom kroz praznu prazninu. Alternativno, moćni laseri sa Zemlje mogli bi biti usmjereni na jedro kako bi još brže krenulo.
Loeb, koji je uključen u jedan sličan projekt, rekao je – ako smo mi Zemljani razmišljali o ovoj ideji, zašto onda ne bi to mogli učiniti i vanzemaljci?
On i njegov kolega još su jednom “prošli kroz brojeve” i pretpostavili da Oumuamua zapravo nije u obliku cigare, već možda disk debljine manje od milimetra, s proporcijama nalik na jedro koji bi objašnjavali njegovo neobično ubrzanje dok se udaljavao od Sunca.
Što se tiče njegove svrhe, Loeb nije posve siguran. Nagađao je da bi to moglo biti “svemirsko smeće” koje je nekoć služila kao neka vrsta plutače svemirske letjelice koju je koristila davna civilizacija.
“Jedini način da potražimo [vanzemaljske civilizacije] jest potražiti njihovo smeće, poput istraživačkih novinara koji gledaju kroz smeće slavnih”, rekao je Loeb.
Naravno, ne slažu se svi u naučnoj zajednici s njegovom teorijom.
U julu 2019, tim “Oumuamua” Međunarodnog svemirskog instituta za nauka objavio je članak u Nature Astronomy zaključujući: “Ne nalazimo uvjerljive dokaze koji bi favorizirali vanzemaljsko objašnjenje za Oumuamua.”
Loeb priznaje da su njegove teorije podigle obrve astronomima, ali odlučan je u tvrdnji sa svojim nalazima. “Neki ljudi ne žele razgovarati o mogućnosti da postoje druge civilizacije”, rekao je za The Post. “Vjeruju da smo posebni i jedinstveni. Mislim da je to predrasuda koju treba napustiti.”
