Prije 22. godine, osobođen je Donji Vakuf. Mali grad na rijeci Vrbas,u najljepšoj državi na svijetu Bosni i Hercegovini, koji kroz svoju zanimljivu i burnu historiju ne prestaje pisati uspjehe protkane prkosom i inatom svojih stanovnika. 13- tog na 14-ti septembar 1995. godine, sa željom u srcu, puškom u ruci borci 7. Korpusa Armije R BiH, osobađaju još jednu teritoriju svoje suverene države. Tada, prije 22. godine u centru Donjeg Vakufa, zavijorili su se „zlatni ljiljani“, koji su stoljećima bili simboli Bosanske države.
Vijest o osobođenju našeg grada odjeknula je, naše strpljenje i snaga pobjedili su i od tada evo živimo i svoje snove pokušavamo ostvariti u predivnom gradu. Zašto ga volimo? Pitanje na koje svatko od nas ima svoj odgovor. Svatko od nas ima svoju ratnu priču, doživljaj koji nikada nećemo niti smijemo zaboraviti. Posebno ne zaboravimo sinove svoje Bosne koji su u slobodu koju imamo, utkali svoju mladost, nedosanjane snove i živote, njima vječni rahmet, a nama živima opomena.
Dragi moj grade, želimo ti sretan rođendan, želimo ti još lijepe mladosti, dječije igre uz nevine osmjehe mališana…želimo ti dosta čiste vode lijepe rijeke Vrbas, koji uvijek budi sjećanja i nosi naše uspomene…želimo ti drage sugrađane koji će te uvijek voljeti i boriti se za tebe da budeš još bolji.
