Preminuo legendarni glumac Špiro Guberina

0
98

Hrvatska se oprašta od još jednog velikog glumca. Naime, u 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je glumac Špiro Guberina. Vijest o odlasku glumca potvrdili su za Oslobođenje iz doma, gdje je proveo posljednje godine života, ali nisu otkrili uzrok smrti.

Legendarnog glumca kojeg većina pamti po ulozi Jockana u Velom mistu sustigle su godine, a još je 2018. otkrio da se bori sa zdravstvenim problemima.

– Nije dobro, kume, moj. Izdale su me noge. Ne mogu se više dobro kretati. Dapače, katkad nisam sposoban ni korak učiniti – kazao je glumac novinaru portala Šibenski. Tada je bio na rehabilitaciji, a zbog narušenog stanja tog ljeta glumac nije proveo ni dan u rodnom Šibeniku i na omiljenoj plaži Jadriji. To mu je palo jako teško.

Kao srednjoškolac nastupao je u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. Diplomirao je 1970. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio u stalnom angažmanu u HNK od 1958. do umirovljenja 1999. godine.

 

Izniman je uspjeh ostvario u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića, a nastupao je i na radiju i u televizijskim dramama i serijama: Divac (I. Raos, Prosjaci i sinovi), Strikan (M. Smoje, Velo misto), Očenašek (V. Majer, Dnevnik Očenašeka). God. 1997. osnovao je Mali hrvatski teatar “Kiklop”, koji je otvorio monodramskim kolažem ”Majmunska posla”. Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2011.

Prije šest godina u intervjuu za Večernji list kazao je kako mu Akademija nije bila prvi izbor studija.

– Na Građevini sam bio godinu dana, a na PMF-u odslušao sam šest semestara, a položio samo tri. No, vrag mi nije dao mira pa sam otišao na Akademiju. I zamislite, prošao sam iz prve. A da vidite kako mi je s glumom išlo, ispričat ću vam jednu zgodu s Brankom Gavellom. Na mojem prvom javnom nastupu na Akademiji, kada sam od treme puno zamuckivao i sav se ušeprtljao, Gavella me pitao: “Studiraš li ti još što?” Kad sam mu potvrdno odgovorio, samo je dodao: “Dobro, zadrži ti to ako zatreba. Mi te više s Akademije ne možemo izbaciti, ali dobro je da imaš rezervu” – iskren je bio, a tada se u šali prisjetio kako je naišao na anagram svog imena u jednom časopisu.

–Ne žuri grobu – to je poruka moga imena. Dobar je taj anagram. Drag mi je. A dobro je i to da ga mogu riješiti, da se još sjećam svoga imena – okrenuo je sve na šalu.

– A kako ću, kume moj, kad su me ka’ Isusa na križu izdale moje stare noge!? Radovao bih se da još jednom mogu na Jadriji proćakulati s mojim starim prijateljima, barem malo skvasiti noge u plićaku. Čuti našu šibensku pismu i poneku pi*******, o kojima mi najčešće pričamo, kad se nađemo uz kavicu ili čašicu bevande! – rekao je za Šibenski.