Otvaranju su uz brojne goste, prisustvovali i načelnik općine Tomislavgrad Ivan Buntić, premijer Livanjskog kantona Ivan Vukadin, te doskorašnji gvardijan Franjevačkog samostana u Tomislavgradu Sretan Ćurčić. Uz vakife i donatore, izgradnju džamije pomogli su i Hrvati iz Dilavera.

Na mjestu sadašnje džamije od 1984. nalazio se mekteb, a na ideju o gradnji džematlije su došle prije tri godine, pošto je stara zgrada mekteba bila dotrajala.

– Prva značajna donacija za gradnju džamije došla je od Crvenog polumjeseca iz Arapskih Emirata. Bio je to iznos od 50 hiljada dolara. Sve je išlo brzo i, hvala Bogu, na vrijeme smo završili. Kompletan projekat vrijedan je oko 400 hiljada maraka. Dio je donirala Općina Tomislavgrad, dio kantonalni, entitetski i državni nivoi vlasti, a dio i sam džemat, te njihove komšije. Jedan od donatora bio je i poznati fudbaler Dinama Emir Dilaver koji je izdvojio značajnu sumu za džamiju. Njegova porodica je porijeklom upravo iz Dilavera. Lokalna vlast pomogla je da se lahko dobije građevinska dozvola – kaže glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tomislavgrad Amer ef. Jugo.

Mandino Selo je punkt u sklopu džemata Opličani. Džematlije iz Mandinog Sela sa 25 posto učestvuju u plaćanju imama, a u novootvorenoj džamiji klanja se svaka posljednja džuma u mjesecu, dok se svakog vikenda organizuje mektepska nastava za djecu.

– Redovno se sve vjerske aktivnosti obavljaju tokom svetog mjeseca ramazana. Posljednjih godina je to bio posao učenika Medrese koji su upravo iz Dilavera – dodaje Jugo.

Donedavno gvardijan u Tomislavgradu fra Sretan Ćurčić radostan je zbog izgradnje džamije, a još radosniji što su je pomogli katolici u ovom kraju. To je, kako kaže, samo normalan – ljudski gest.

– Cijeli svoj mandat, koji je prije nekoliko dana okončan, sam sarađivao sa Pravoslavnom crkvom i Islamskom zajednicom. Učestvovao sam i u obnovi pravoslavnog hrama, kasnije i kapelice, a nedavno i u gradnji džamije u Dilaverima. Kod mene važi ‘jedan čovjek, jedan Bog’, i to je najnormalnija stvar. To je moje podneblje. U mom selu, kada se gradila crkva, muslimani su davali priloge za njenu izgradnju. I ovo neko zahuktavanje kojem svjedočimo u medijima je prepuhavanje. Katolici su pomogli izgradnju džamije i u Omerovićima. To je normalna stvar. Išao sam s muslimanima u školu, družili smo se, nikad nije bilo problema. Meni to ništa nije strano. Bio sam i ostao na usluzi – kaže Ćurčić.

Posebno je na kraju izdvojio važnost poštovanja drugog i drugačijeg.

– Ključno je vrednovati drugu stranu. Poštivati je i cijeniti. Tada ćeš više cijeniti i čuvati i svoje. Bilo koja vrsta isključivosti je utopija. To vodi u propast – poručio je Ćurčić.

Tajko Dilaver iz Mandinog Sela jedan je od mještana koji su ostvarili svoj san i dočekali džamiju pored svojih ognjišta. Sreću ne skriva, uz džamiju je stalno, pa je bio i nama na usluzi. O važnosti izgradnje objekta i načinu na koji su sredstva prikupljena priča s ponosom, a nama je recitovao i stihove koje je napisao i također recitovao prilikom otvaranja džamije:

Selo malo, a volja je jaka,

Ima finih cura i momaka,
Složne braće i složnih pajdaša,
Sagradi se i džamija naša.

Nije bilo koliko moraš dati,
Cio život da ti duša pati,
Već si dao koliko si htio,
Da bi uvijek zadovoljan bio.

Mi imamo komšije Hrvate,
I oni su okrnjili plate,
Davali su za našu džamiju,
Jer imaju dobrog komšiju.

Komšije su najvrijednije stvari,
Tako su nam govorili stari,
Sa komšijom moraš dobar biti,
Da se imaš na koga nasloniti.

Džemat Mandino Selo broji 25 domaćinstava, a tu je i osam praznih kuća u vlasništvu ljudi koji su u dijaspori, ali redovno posjećuju mjesto iz kojeg su potekli.