Agencija za statistiku BiH sedmu godinu ne objavljuje podatke o siromaštvu i socijalnoj isključenosti, no iako zvanične statistike nema pijačni barometar je nepogrešiv – voće i povrće po jedan komad ne kupuju više samo penzioneri.
“I oni koji rade uzimaju po jedan komad. Bude tri dana posla kad dođu penzije i onda nema nema posla stvarno. Teška situacija”, govore nam trgovci.
Nehotice vlastodršci su ipak pokazali koliko je stanovništva u socijalnoj potrebi i to u izborne svrhe. Vlasti u FBiH kada su podijelile jednokratne pomoći za oko 530.000 stanovnika, što je oko 30 % socijalno ugroženog stanovništva, a slično je i u RS gdje je pred izbore podijeljeno oko 280 miliona maraka jednokratne pomoći od 100 KM.
“Najgore je što to nema nikakve veze sa borbom protiv siromaštva jer 100 KM za penzionera koji ima 400 KM je važno, a za onog koji ima 2.400 apsolutno nije važno, dakle trebalo je imati selektivan pristup što se nije desilo. To je još jedan dokaz da ne postoji politika borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Postojeći sistem socijalne zaštite je potpuno kontraproduktivan, statusno zasnovan i sve analize pokazuju da on ne utiče na smanjenje siromaštva. Ostaju nam javne kuhinje”, zaključio je akademik Žarko Papić.
Restoran Dobre volje u Sarajevu od početnih 70 danas ima više od 400 korisnika na spisku.
“U Udruženje Pomozi.ba zaista svaki dan dolazi sve veći broj ljudi koji traže bilo koju vrstu pomoći, pomoć u najosnovnijim životnim potrepštinama, tako da bismo rekli da se nažalost povećava broj siromašnih ljudi u našoj zemlji”, konstatovala je Maja Arslanagić iz udruženja Pomozi.ba.
Siromaštvo i nejednakost rezultat su i namjernih političkih odluka ili nečinjenja koje obeshrabruju najsiromašnije koji se oslanjaju na pomoć dobrih ljudi.
“To mi znači znaš koliko. Imam i unuka i unuka s ovim hranim vjerujte, 11 mu je godina. Ništa nemam, penziju, imam invalidninu 100 KM i to mi je sve”, ističe nam korisnica javne kuhinje.
Tiho i kontinuirano nasilje siromaštva koje podrazumijeva i socijalnu isključenost otežava ljudima koji su zarobljeni u ekstremnom siromaštvu da iz njega izađu.
“Nije bit samo siromaštva, neimaštine, da nemaju pojesti, oni nemaju s kim ni porazgovarati. Vidi se na njima da su željni razgovora, željni tople riječi pažnje, plus dodatno uz to što zaista nemaju taj obrok koji trebaju da imaju”, rekla nam je Aida Koso iz udruženja Pomozi.ba.
izvor: N1
