U prvih šest mjeseci ove godine Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini zaprimila je više od 600 žalbi potrošača, koje se uglavnom odnose na komunalne i telekomunikacijske usluge kao i usluge robe široke potrošnje.
Na ova tri sektora otpada oko 90 posto žalbi u podjednakim omjerima, ocijenio je u razgovoru za Fenu ombudsman za zaštitu potrošača u BiH Saša Marić.
Kako je naveo, preostalih deset posto žalbi odnosi se na turistički sektor (uglavnom avio karte ili hotelske aranžmane), financijski sektor (banke).
Na pitanje žale li se građani na cijene i “lažne” popuste, odnosno akcije, Marić je odgovorio kako je broj takvih žalbi ispod jedan posto ukupno zaprimljenih.
Broj takvih žalbi, kroz nekoliko zadnjih nekoliko godina je u blagom padu jer osim žalbi, kako kaže ombudsman, Institucija zaprima i komentare potrošača koji ističu da im se za razliku od prethodnih godina, u zadnje vrijeme u pravilu događa, da kad dođe do razlike cijena polica/blagajna, trgovci većinom primjenjuju jeftiniju cijenu prema potrošaču i ispričavaju se za nastale propuste.
“Budući da Institucija ombudsmana već četvrtu godinu u suradnji s medijima provodi kampanju širenja potrošačke svijesti kao i biranja pouzdanih trgovaca, pretpostavka je da i trgovci uočavaju efekte zadržavanja potrošača ispravnim i dobronamjernim pristupom”, ističe Matić.
Što se tiče žalbi na kvalitetu robe, ombudsman za zaštitu potrošača ističe da žalbe variraju, od “validnih” gdje dolazi do loše kvalitete kod skupih proizvoda, ali i onih žalbi gdje se potrošači žale na kvalitetu proizvoda koji su kupljeni ispod svake tržišne cijene, gdje su i sami pristali na određene kompromise misleći da će proći bolje (npr. kupovina brendiranih mobitela po značajno jeftinijim cijenama koji su predviđeni za tržišta van Europe).
Marić se osvrnuo i na šrinkflaciju i skimpflaciju, pojmove koji znače smanjenje težine proizvoda uz iste ili više cijene, tj. smanjenje kvalitete proizvoda, uz zadržavanje cijene.
Na žalbe u vezi sa šrinkflacijom i skimpflacijom potrošači u BiH su poslali manje od 20 žalbi (oko 1 posto). Žalbe se kod šrinkfalacije odnose na konstatacije smanjenih gramaža proizvoda koje koriste godinama, a kod skimpflacije na telekomunikacijski i turistički sektor (avio prevoz i smanjenje ponude unutar cijena avio karata), napominje ombudsman.
Oba pojma postoje, dodaje, otkad ljudi trguju, već tisućljećima, no dolaze i odlaze u različitim razdobljima kriza. Posljednjih par godina radi svih dobro poznatih svjetskih pandemija i kriza proizvođači i trgovci su ih počeli u nedostatku ponude, a u scenariju povećane potražnje, ponovno koristiti.
“Dokle god su na ambalažama istaknute nove gramaže, i deklaracije proizvoda oba pojma su legalna i zakonski dopuštena”, naglašava Marić.
Napominje i da se potrošači u slučaju da primijete kako određeni proizvodi imaju različite gramaže od deklariranih, imaju pravo žaliti Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača, kao i entitetskim inspekcijama.
Pritom ističe da su prema nalazima inspekcija, kao i prema propisanim standardima zakonskih i podzakonskih akata, deklaracije proizvoda kod kojih je uočena izmjena (smanjenje) gramaže ili promjene sastava proizvoda, vidljivo istaknute bez skrivenih navoda.
Inače, Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH, u prethodnoj 2023. godini, zaprimila je rekordnih 1.400 žalbi.
