Podršku medicinarima kroz pjesmu dao je naš sugrađanin Bakir Abdagić

0
157

Bijeli labudovi i bijele labudice

 

Nad svijetom je

Neka strašna sila

Raširila svoja krila

Zdrave ljude

Bolnim učinila

I živote mnogim uzela

Digoše se bijeli labodovi

Sa njima I bijele labudice

Svoja bijala krila raširiše

Zemlju Bosnu tako zaštitiše

Koda svak deset ruku ima

Uvijek su oni s bolesnima

Da im daju utjehe I lijeka

Ne dajući da bolesnik čeka

Majke su ih takve porodile

Majke su ih takve odgojile

Nesebične, hrabre, neumorne

Privržene poslu, odgovorne

Kao pčela što po vazdan leta

Tražeći polen od cvijeta do cvijeta

Labudovi naši I labudice

Nad bolesnim bdiju netremice.